Page 41 - Odbrana Dubrovnika u Domovinskom Ratu

napadu je prekršeno pravilo Ženevske konvencije jer je prekršeno primirje. Hrvatske
branitelje napad je iznenadio, ali iako malobrojni bili su jako fanatični. Svega 34 branitelja

nalazilo se na Srđu, te ih se još 6 do popodneva uspjelo iz grada popeti to tvrđave. Branitelji
su bili smješteni u utvrdi „Imperijal“ koja je izgrađena za vrijeme Napoleona te francuske

70
uprave gradom. Neprijateljske snage brojale su oko 60 vojnika u samoj akciji na Srđ, te oko
700 u vrlo uskom prstenu do, na prostorima Bosanke i Strinčjere. Iz pravca Bosanke krenulo
je 30-ak pješaka s tenkom, dok je iz pravca Strinčjere krenulo 20-ak pješaka s tenkom. Oba

tenka bila su iz sastava Trebinjske brigade. Branitelji su naizgled bili u bezizlaznoj situaciji.

Razlog k tomu je činjenica da je utvrda „Imperijal“ snažno bombardirana te su branitelji
teško izlazili iz nje. Zapadnu stranu utvrde držali su dragovoljci iz Dubrovnika, njih 21.

Središnji dio utvrde držali su hosovci iz Splita, na čelu s Ivanom Perkušićem „Barbom“. Pod
snažnom neprijateljskom vatrom JNA te srpske i crnogorske paravojne formacije su se

približile hrvatskim snagama na 10-ak metara zračne udaljenosti. Zavladali su sjevernim
dijelom terase utvrde „Imperijal“. Kod branitelja je vladala nestašica municije te se štedjelo

na municiji. Braniteljima je podigao moral hrvatski vojnik Cvjetko Antunović koji nakon

dvije ispaljene protutenkovske granata, trećom pogađa tenk koji je dolazio iz smjera Bosanke
te tom prilikom se dio pješaštva JNA razbježao. Prijetila je opasnost da JNA ne ubaci u

71
utvrdu bojni otrov, iz te situacije se branitelji ne bih izvukli. Oko 10 sati ujutro hrvatskim
snagama ponestajalo je municije u tvrđavi te je naređeno iz utvrde da se iz grada puca na

tvrđavu. Minobacačkom vatrom hrvatske snage uz pomoć dijela civila gađale su tvrđavu
„Imperijal“. Ovo je u povijesti ratovanja možda i jedinstveno da se na sebe navodi pucanje.

Konkretno, izdata je naredba da se gađa na središnji dio utvrde na koju su navirali vojnici

JNA. Taj potez se ispostavio kao ispravan jer je odbacio neprijatelja dalje od utvrde. U
iznimno žestokoj i odlučnoj bliskoj borbi, koja se vodila "prsa o prsa", ranjen je Željko

Guštin, domaći stanovnik Dubrovnika, poznat i kao "Žika". Cvjetko Antunović, hrabri

branitelj, hrabro je preuzeo odgovornost i nosio ranjenog Žiku na leđima dok su se zajedno
povlačili s utvrde prema Dubrovniku. Bitnu potporu braniteljima na tvrđavi osigurali su i

specijalci, šestorica hrabrih boraca pod vodstvom Srećka Kljunka, koji su se usprkos
intenzivnom granatiranju uspjeli popeti na utvrdu kako bi pružili podršku. Unatoč odlučnom

otporu hrvatskih branitelja, neprijateljske snage nisu uspjele do popodneva osvojiti tvrđavu
Srđ. Uz znatne gubitke u vlastitim redovima, uključujući šestero poginulih i nekoliko

70
Marijana Musladin, Monika Cverlin, „Battle for Srdj – The Strategic Defense of Dubrovnik, Coll. Antropol.
46 (2022) 4: 321–327
71 Isto, str. 6: 321-327
39