Page 43 - Odbrana Dubrovnika u Domovinskom Ratu

Slika 8 napad na Dubrovnik, 6.12.1991

4.5. Južno bojište – 1992.

1992. godina na „Južnom bojištu“ JNA i srpsko-crnogorskim agresorima u motivacijskom

smislu nije dobro počela. Razlog k tomu je prethodna godina u kojoj nisu uspjeli ostvariti
ciljeve koje su stavili ispred sebe, a to je ulazak u Dubrovnik i ovladavanje cijelim prostorom

južnog djela Hrvatske. Nakon neuspjelog napada na Srđ u prosincu 1991., agresorske snage
nisu imale moć za jača napredovanja. Za razliku od njih, na hrvatskoj strani su s

nestrpljenjem čekali međunarodno priznanje. Dobar dio Hrvata smatrao je da će s dolaskom

UN-a i „plavih kaciga“ nastupiti trajni mir. U idealnom scenariju priznanje „UN“ stvorit će
73
preduvjete za miran povratak izgubljenih teritorija od strane Srba pod Hrvatsku vlast.

Početak 1992. godine bio je prilično miran u Dubrovniku jer se najnoviji sporazum o prekidu
vatre pridržavao neko vrijeme. Također, 4. siječnja 1992. stigla je dobra vijest za Dubrovčane

74
- kontrola brodova koji ulaze i izlaze iz luke prestala je. Iako su prvi dani nove godine
donijeli privid stabilnosti, 5. siječnja 1992. godine u 05:30 sati, JNA je sa svojih položaja na
Brgatu otvorila topničku vatru prema tvrđavi Imperijal i položajima hrvatskih branitelja na

Srđu. Treba napomenuti da je tvrđava Imperijal tada bila pod kontrolom hrvatskih branitelja.
Sličan incident dogodio se nekoliko sati kasnije kada su - neprijateljske snage koristile

73
Pezo, Oliver, Zagonetka pobjede, Velikosrpska agresija na Dubrovnik 1991. godine, Art-format, Dubrovnik,
str. 930.
74 „Ukinuta kontrola brodova“, Slobodna Dalmacija (Split), 5.1. 1992., str. 32.
41