Page 39 - Odbrana Dubrovnika u Domovinskom Ratu

9. studenog ginu: Mario Pezzi, Željko Raguž, Hamdija Kovač, Franco Lazibat, Vedran

Ivošević te Antonio Vatović. Sve Dubrovčani, nekoliko pripadnike omiške bojne je
ranjeno. 10 studenog pogibaju Mario Matana i Mato Damjanović, Dubrovčani. 12.

studenog na najžešći napad do tada na platou Srđa ginu borci IX bojne HOSA:

Vladimir Vuković, Božo Merčep, Ante Landikušić iz Splita te Dubrovčani Siniša
Tkalec, Tomislav Bender, Zdenko Baričević te Ivan Raič. Plato Srđa, Strinčjera i

Bosanka su okupirani. Utvrda Imperial, najbitnija točka obrane Dubrovnika ostala je

obranjena u studenom, no za nju će najbitniji dan biti 6. prosinac, kao i za Dubrovnik.
12. studenog također na Komolcu koji se nalazi 5 km sjeverozapadno od Dubrovnika

u pravcu Splita ginu vojnici specijalne policije iz Dubrovnika. Njihova imena su:
67
Mario Mandić, Ivo Botica, Pero Nenada te Miho Klečak. Sredinom studenog
Dubrovnik je bio na koljenima, a Vukovar je pao. Ipak, zbog ogromnih napora
malobrojnih hrvatskih branitelja Dubrovnik nije dočekao sudbinu Vukovara. Studeni

je bio mjesec s najviše vojnika na hrvatskoj strani. Nakon prve polovica studenog taj

broj je u opadanju jer je bilo puno branitelja koji su „izbačeni iz stroja“ (ranjeni ili
poginuli). Tijekom studenog prema popisu 71 Omišanin je branio grad, u sastavu 114.

brigade III bojne, 37 Kaštelana u sastavu 114 brigade I bojne, te 39 Sinjana u
68
mješovitim postrojbama.

67 https://dubrovacki.slobodnadalmacija.hr/dubrovnik/zupanija/dubrovnik/studeni-1991-crni-dubrovacki-ratni-
dani-nbsp-573978
68 https://crnemambe.hr/crne-mambe/stalne-rubrike/ratovi/u-vihoru-rata/9454-skorpioni-se-nikada-nisu-
povlacili-ginuli-su-uzdignute-glave-i-velikim-srcem-domoljubni-portal-cm-u-vihoru-rata
37