Page 46 - Odbrana Dubrovnika u Domovinskom Ratu

4.5.1. Oslobodilačke operacije – 1992.

U prvoj polovici 1992. godine, Jugoslavenska Narodna Armija (JNA), mijenja ime u Vojska
Jugoslavije (dalje: VJ). Glavni zadatak VJ bio je blokirati dio zapadne i južne Hercegovine,

tim činom došli bi u situaciju da i Dalmaciju rascjepkaju na tri dijela. U neposrednoj blizini
Dubrovnika, Bosni i Hercegovini rat je počeo u proljeće 1992. Hrvatski se narod

samoorganizirao te je uz pomoć RH osnovao Hrvatsko Vijeće Obrane (dalje: HVO). Već pri
početku rata nisu bili u zavidnoj situaciju te je situacija na terenu u Hercegovini zahtijevala

hitne vojne operacije kako bi se VJ i srpske paravojne postrojbe odbacile iz Mostara, zapadne

i južne Hercegovine. Ovi događaji imat će indirektnu povezanost i s južnim bojištem jer će
rasteretiti napade koji su dolazili na Dubrovnik s područja istočne Hercegovine. Operacija

„Čagalj“, poznatija pod nazivom „Lipanjske zore“ počela je u noći između 6. i 7. lipnja, a
zapovijedao joj je zapovjednik južnog bojišta Janko Bobetko te zapovjednik HVO-a Mostar

Jasmin Jaganjac. Operacija je bila uspješna te je završila nakon manje od tri tjedna, 26. lipnja.

VJ i srpske paravojne formacije odbačene su iz Mostara te iza cijele doline Neretve,
oslobođen je prostor od 1800 km kvadratnih. Ovom operacijom zaustavljen je daljnji nasrtaj

agresora na dijelova srednje Dalmacije, te je stvorilo preduvjete za oslobođenje Dalmacije i
81
hrvastskog juga. Tri dana nakon uspjeha hrvatskih snaga i odbacivanja neprijatelja sljedila
je odmazda. Južno bojište je zasuto granatama, te gradsko područje Dubrovnika. Za napad su

korištene haubice teškog kalibra, minobacači te višecijevni bacači raketa. 29. lipnja
82
zabilježeno je nekoliko mrtvih, a više ranjenih civila od posljedica granatiranja.

HV je ubrzo nakon uspješne operacije u Hercegovini te par značajnih pomaka na južnom
bojištu 1. srpnja započeo dobro organiziranu „Operaciju Tigar“. Glavni cilj operacije bio je

neprijatelja odbaciti južno od Popova polja. Popovo polje bilo je važno jer su uz njega

uzvisine s kojih bih se lakše oslobodilo područje Konavla. Jednako tako cilj je bio ovladati
izuzetno nezgodnom kotom „Golubov kamen“. Ova operacija je djelomično uspješno

okončana 13. srpnja 1992., a zauzet je „Golubov kamen“, neprijateljsko uporište Ivanica, a i
postignut je napredak iz Slanog prema smjeru Popovo polje. Otvorena je i prometnica Ploče –

Dubrovnik koja je bila iznimno važna za opskrbu Dubrovnika i logističku potporu HV u

81
Ivana NJAVRO, “Operacija “Lipanjske zore””, Identitet.hr, 6. 6. 2019. Pristup ostvaren 21. 10. 2023.
https://identitet.hr/operacija-lipanjske-zore/
82 A. MASLE, “Dubrovnik: četvero poginulih”, Slobodna Dalmacija (Split), 30. 6. 1992., 31
44