Page 36 - Odbrana Dubrovnika u Domovinskom Ratu

mijenjale iz minute u minutu što s konvojem, ali Stjepan Mesić i dr. Franjo Gregorić odlučno
su izjavili da „u Dubrovnik idu svi ili nitko.“. Obavijest dr. Granića je prenesena i lordu

Carringtonu, glavnom čovjeku za mirovne snage u Jugoslaviji. Konvoj je i uplovio u luku
Gruž 31. listopada 1991. godine. Dubrovčanima je ovo dalo nadu da izdrže nemilosrdne

napade s mora, kopna i iz zraka. Zbog opasnosti od granatiranja, budući da su brodovi JNA

bili u neposrednoj blizini, kao i srpsko-crnogorski rezervisti s topovima na okolnim brdima,
doček konvoja nije bio masovan. Dočekalo ga je oko 1000 najhrabrijih ljudi. Važno

napomenuti je da na brodovima nije bilo oružja ni municije. Akcija je isključivo bila

kulturološka te je kao takva odjeknula u svijetu. 61 Stjepan Mesić je prosudio da se
jugovojska njemu neće suprotstaviti ili čak izvršiti atentat na njega. Razlog tomu je to što bi

svjetska zajednica to protumačila kao državni udar jer je Stjepan Mesić „na papiru“ i dalje
bio zapovjednik „JA“. Prije Mesićevog ukrcaja na „Slaviju“ neki od važnih ondašnjih

hrvatskih političara pokušali su ga odgovoriti od te ideje. Jedan od njih je bio i Davorin
Rudolf. Dodatan značaj ovom povijesnom događaju pridonosi i podatak da je organizator

konvoja bila novinarka Branka Šeparović i nevladine udruge. Mnogim Dubrovčanima je

konvoj poslužio kao mjesto gdje će obaviti uobičajene ljudske higijenske potrebe. Nakon
iskrcaja konvoja dr. Franjo Gregurić i Stjepan Mesić upoznali su osobno zapovjednika obrane

Dubrovnika Nojka Marinovića. On ih je izvijestio o veoma složenoj situaciju na bojištu. 2
dana prije dolaska konvoja, JNA je izbila na Žarkovicu (uzvisina istočno od Dubrovnika s

pogledom na Stradun) odakle neprijatelj ima vrhunski teren za djelovanje snajpera. Da je
stvar kompliciranija govori i podatak da je neprijatelj na Žarkovicu doveo minobacače s

tenkovima. Marinović je apelirao na potrebitom protuoklopnom i protuavionskom oružju

kojeg u Dubrovnika uopće nije bilo. Također, dubrovački branitelji nisu bili dobro opskrbljeni
62
ni sa streljivom. Kasnije, ispred crkve sv. Vlaha održao se skup uglednika s građanima
Dubrovnika. Skup je otvorio predsjednik Općine Pero Poljanić te je istaknuo da u ovom

trenutku najviše pate Vukovar i Dubrovnik te bih se ta dva grada trebala pobratimiti. Govor je
održao i dr. Gregurić ali je su u potpuno suprotnom smjeru govorili Stipe Mesić i Branka

Šeparović. „ Došli smo jer nismo mogli mirno gledat kako na jedan Dubrovnik nasrću vukovi i hijene. Htjeli
smo donijeti pomoć i ohrabrenje, ali mi smo ohrabreni kad vidimo vas kako ste hrabri. Znajte, pred vašom i
našom odlučnošću da branimo svoje domove, svoju slobodu i nezavisnost, raspast će se kao mjehur od sapunice

plan Slobodana Miloševića o velikoj Srbiji.“ (Stipe Mesić, 1991.)

61 Isto, str. 165.
62 KRISTE, P., Iznevjereni grad, Dubrovnik 91., str. 81-82.

34