Page 18 - Odbrana Dubrovnika u Domovinskom Ratu

25
RH je Anton Kikaš. Hrvatske zajednice u dijaspori organizirale su razne akcije i kampanje
za prikupljanje novca i humanitarne pomoći kako bi podržale napore u Domovinskom ratu.

Ove inicijative bile su često koordinirane preko crkvenih, kulturnih, i sportskih organizacija i
klubova. Prikupljanje sredstava od strane hrvatske dijaspore bilo je od velike pomoći u

financiranju potreba za oružjem, medicinskom opremom i humanitarnom pomoći za

ranjenike i izbjeglice.

2.1.1. Kontroverze

Diskusija o tome je li se moglo više i adekvatnije pomoći Dubrovniku i dubrovačkom kraju

postoje i danas. Bilo je vrlo istaknutih hrvatskih političara iz dubrovačkog bazena koji su
smatrali da se za Dubrovnik moglo i trebalo – više. Jedan od njih je i bivši ministar trgovine

Petar Kriste. U vrlo teškim vremenima kada je cijela Republika Hrvatska trpjela jugosrpsku

agresiju Kriste je tražio pomoć u oružju kod ministra Obrane Gojka Šuška i kod predsjednika
Franje Tuđmana. Situaciju na terenu i oko Dubrovnika je vrlo dobro poznavao te je predložio

predsjedniku i ministru da se ubrza proces slanja oružja ili će Dubrovnik slijediti sudbina
Vukovara. Njegovi apeli nisu dočekali odobravanje, barem ne u smislu kojeg je on očekivao.

26 Navedeno su Kristini stavovi. Oružje vrlo često nije bilo lako ni dostaviti jer od središnjeg
djela RH do samoga juga trebalo je prijeći stotine opasnih kilometara. Razlog tome je što je

trećina RH bila okupirana, a najveći okupirani dio je obuhvaćao područje Like, Banije,

Korduna, Sjeverne Dalmacije. Primjerice za doći iz Zagreba u Dubrovnik nabrojanim
prostorima bih se trebalo prijeći.

25 Anton Kikaš rođen je u Hercegovini 1941. godine. U Toronto seli 1968. U Kanadi gradi poslovno carstvo. S
predsjednikom Tuđmanom prijateljevao je i prije rata, a s njegovim početkom aktivno pomaže Republiku
Hrvatsku. Viskog ugleda uspjeva skupiti milijone dolara pomoći od hrvatskog iseljeništva za RH. Od te pomoći
kupuje oružje u Južnoj Africi. Pokušao je s avionom dopremiti 18 tona lakog pješačkog i protuoklopnog
naoružanja. U tom pokušaju nije uspio. Presresli su ga jugoslavenski MiGovi te je prisiljen sletjeti na zračnu
luku „Pleso“ u Zagrebu. Oružje je zapljenjeno, a on premlaćen završio u zatvoru. Kasnije je razmijenjen za
jugoslavenskog generala Akcentijevića, izrazitom angažiranosti ministra obrane Gojka Šuška.
26 KRISTE, P., Iznevjereni grad, Dubrovnik 91., str. 50-53.

16