Page 19 - Odbrana Dubrovnika u Domovinskom Ratu

3. GEOSTRATEŠKI POLOŽAJ DUBROVNIKA I VELIKOSRPSKI PLANOVI

Zbog svog geografskog položaja i udaljenosti od većih gradova u RH, Dubrovnik nije izravno

osjećao ratna zbivanja koja su u proljeće 1991. godine započela u RH. Neizravno je naravno
trpio posljedice u gospodarstvu, prometu i političkim napetostima. Ratna atmosfera puno se

jače osjeća u dubrovačkom susjedstvu, istočnoj Hercegovini i Crnoj Gori. Najveća napetost
koja se osjećala u Dubrovniku dolazila je iz istočno hercegovačkih općina, Trebinje, Gacko,

Ljubinje, Bileće s dominantnim srpskim stanovništvom, te manji dio općina Stolac, Čapljina,

Neum, Mostar s manjinskim srpskim stanovništvom. Nekoliko je razloga priodnijelo tome.
Dubrovačka općina je teritorijalno duljinom cjelokupno vezana uz prostor istočne

Hercegovine. Drugo, ne i manje važno je to što se istočna Hercegovina pokazala kao izrazito
turbulentno područje i prostor prvih međunacionalnih netrpeljivosti i sukoba u Bosni i

27
Hercegovini. Iduća bitna stavka je što je većina Dubrovčana srpske nacionalnosti upravo iz
istočne Hercegovine. Pogoršanje i destabilizacija sigurnosti 1991. dovela je do toga da je

onemogućena uporaba dijela cestovnih pravaca koje Dubrovnik povezuju sa zaleđem.

Politički mitinzi, govori i huškanja u Crnoj Gori puno su se više osjetili u dubrovačkoj
mikroregiji Konavlima nego li u samom Dubrovniku. Iz opisanih okolnosti Dubrovnik je

imao specifičan razvoj ulaska u sukob s „velikosrpskim agresorom“. Razlika između
Dubrovnika s Kninom, Borovim Selom ili Kistanjama je u tome što Dubrovnik nije imao

naselja i općine s većinskim srpskim stanovništvom. Imao je u neposrednom susjedstvu ali
nije imao na samom dijelu teritorija RH. Najveći broj Srba u jednom dubrovačkom naselju

28
bio je u Zvekovici (manje od 15%). Evidentno je da Srbi nisu imali dovoljno snage da u
samome gradu ili njegovoj okolici u RH učine destabilizaciju. Zamjenski, to su napravili
preko Ivanice. Ivanica je sjecište odnosno razmeđa BiH i RH, a pripada Trebinjskoj općini.

Zračne udaljenosti od Dubrovnika je svega 10 km, 80-tih godina je planski podignuto ovo

naselje, a etnografska struktura mu je bila takva da su većinu stanovništva činili Srbi koji su
radili u Dubrovniku. Za vojno djelovanje mjesto je imalo izvanrednu lokaciju (uzvisina koja

kontrolira zapadne Konavle, Župu dubrovačku i Cavtat). Ona će biti glavna baza srpsko –
crnogorskog agresora u listopadu 1991. Dubrovnik nije imao niti vojnih predispozicija jer u

njemu nisu bili sadržani vojni objekti niti vojni poligoni. Vojni objekti su postojali na Mljetu i

27 RAGUŽ, Željko, Hercegovina, srpske tendencije u nacionalnom razvoju Muslimana, Stolac, 1997., str. 243-
248.
28 Narodnosni sastav stanovništva Hrvatske po naseljima 1991. godine. Republički zavod za statistiku, Zagreb
1992., 80. - 82.
17