Page 17 - Odbrana Dubrovnika u Domovinskom Ratu

2.1. Embargo i nedostatak oružja

Problem koji je mučio cijelu Republiku Hrvatsku, a ne samo njen južni dio je svakako

nedostatak oružja. U Hrvatskoj je u svibnju 1990. godine oduzeto cjelokupno naoružanje
Teritorijalne obrane (TO). Rezolucijom 713, godinu dana kasnije UN stavljaju embargo na

uvoz oružja u Jugoslaviju. Od toga je najviše profitirala naravno JNA jer su se hrvatski
branitelji tako skoro pa goloruki našli pred moćnijim neprijateljem. Rezolucija je donijeta 25.

rujna, samo 6 dana prije službenog početka napada i invazije na hrvatski jug. Jasne su bile

jedine dvije preostale opcije RH, a to su pokušaji preuzimanja naoružanja od JNA, te
23
kupovina na „crnom tržištu.“ Treća potencijalna opcija s kojom se nije moglo odmah
računati je i domaća proizvodnja oružja. Jesen 1991., za HV je bio kapitalan. Blokadama
vojarni širom Republike Hrvatske nabavljeno je oko 200 tisuća pušaka moderne proizvodnje i

gotovo 500 000 tona kalibara svih vrsta. Prema tvrdnjama Antuna Tusa HV je bio bogatiji i
za 240 tenkova te 330 borbenih vozila. S opremom iz JNA je bilo jako malo problema jer je

oprema bila kvalitetna. Ipak, iako je zarobljeno dosta neprijateljskog oružja, većina ipak nije.

Iz Republike Hrvatske je otišlo naoružanje 10. i 13. jugo korpusa na tlo Bosne i Hercegovine.
Na konferenciji u Haagu o pitanju pronalaska rješenja za jugoslavensku krizu u listopadu

1991., hrvatsko vodstvo prihvatilo je predložak Srbije da JNA napusti teritorij Republike
Hrvatske s cjelokupnim naoružanjem koji joj je ostalo nakon što je Hrvatska uspjela osvojiti

manji dio vojarni. Prethodno sam naveo da je druga opcija za HV, bio uvoz, a sada ću to
pojasniti. Taj način naoružavanja Hrvatskoj je donio određeni broj problema. Nakon što je

međunarodna zajednica svoj prvi embargo Hrvatskoj stavila u srpnju 1991., borbene

mogućnosti za hrvatsku vojsku pada za 50%. Naime određena vrsta težeg naoružanja nije bila
lako nabavljiva na crnom tržištu. Nakon što je Republici Hrvatskoj stavljen embargo nabavna

roba postaje skuplja i do 500%. metak više nije koštao 20 njemačkih feninga, sada je koštao

oko 1 marku. Takva kupovina je sa sobom donosila i određene rizike. Često se oružje
kupovalo bez papira, priručnika i dokumentacije. Primjer za to su VBR Dacie iz Rumunjske.

Oružje se nabavljalo i s raznih vojnih otpada istočno njemačke vojske. Najčešće su to bili
24
velika auta – džipovi i kamioni. Veliku ulogu u naoružavanju dala je i hrvatska emigracija.
Najzvučnije ime hrvatskog emigranta koji je skupljao novčanu, a potom i oružanu pomoć za

23 NOBILO, Mario, Hrvatski feniks: diplomatski procesi iza zatvorenih vrata: 1990.-1997., Nakladni zavod
Globus, Zagreb, 2000.
24 https://obris.org/hrvatska/poceci-opremanja-vojnom-tehnikom-u-domovinskom-ratu/

15