Page 20 - Odbrana Dubrovnika u Domovinskom Ratu

Pelješcu ali nisu mogli poslužiti toj ulozi jer su se nalazili na rubnim dijelovima otoka.
Izolirani slučaj je vojno odmaralište „Kupari“ koje se nalazilo u Župi dubrovačkoj. Ipak,

nekolicina dokaza ukazuje na to da su se tamo nalazili pripadnici obavještajne službe JNA, te
29
da su oni radili aktivne pripreme za oružanu agresiju na Dubrovnik. Pogledamo li
karakteristike dubrovačkog kraja, u Dubrovnik su Srbi mnogo teže i specifičnije donijeti

sukob nego u ostatak RH gdje žive Srbi. Nestabilna situacija, odnosno sukob na bilo kakvoj
razini stvorilo bi ozračje za direktnu oružanu agresiju, te nakon uklanjanja hrvatskog

stanovništva, marionetsku države „Republiku Dubrovnik“ i njen ulazak u Jugoslaviju.

Dubrovnik kao Dubrovnik nije bio jedini razlog otvorenoj agresiji kojoj su se nadali Srbi.
Također, u interes je dolazila ideja progona nesrpskog stanovništva, Muslimana i Hrvata duž

cijelog djela istočne Hercegovine i Boke Kotorske, što je na kraju i provedeno. Za razliku od
istočne Hercegovine gdje su Hrvati vojno protjerani, Hrvati u Boki Kotorskoj su djelomično

protjerani, ali drugačijim sredstvima. Ovo su bili glavni razlozi zašto je tamošnje političko, a
kasnije i vojno rukovodstvo isticalo protuhrvatske i protubošnjačke stavove među lokalnim

Srbima i Crnogorcima. Najveći i najglasniji pobornici i nosioci protuhrvatskih ideja i ideja o

„Republici Dubrovnik“ su Srbi i Crnogorci koji su živjeli u Dubrovniku. U najvećem
postotku su to ljudi iz istočne Hercegovine i zapadne Crne Gore naseljeni u Dubrovnik 20ak

godina prije početka Domovinskog rata. Gospodarske, rodbinske, ideološke veze tog djela
stanovništva sa zaleđem od kojeg potječu bile su iznimno jake. Jaki kontakti s mjestima

odakle potječu stvorili su poveznicu za prebacivanje nemira u sami Dubrovnik. Ne male

skupine Srba i Crnogoraca iz Dubrovnika, pripadnika nekoliko glavnih prosrpski orijentiranih
stranki u travnju 1990. diskretno se uključuju u pripreme za agresiju na Dubrovnik s

30
djelatnicima KOS-a u Kuparima. Dva mjeseca poslije, u lipnju su na sastanku s
31
predsjednikom Narodne Stranke Crne Gore Novakom Kilibardom i vodili diskusiju o
pokušaju secesije Dubrovnika od Hrvatske te osnivanju „Dubrovačke Republike“. Otišli su

korak dalje kada su tijekom sastanka s Momirom Bulatovićem jasno apelirali da se stave pod
posebnu zaštitu „ugroženi Srbi Dubrovnika“. Posebno su dobili na značaju kada su ih javno

počeli eksponirati srpski i crnogorski mediji. Potvrdu ovakvom huškanju daje Jovan Pejović
u glasilu „Pobjeda“ gdje direktno optužuje dubrovačke poslodavce hrvatske nacionalnosti za

29 RAGUŽ, Jakša, Osnivački skup SDS-a za Dubrovnik – Otvorena najava agresije na dubrovačko područje,
Hrvatski institut za povijest, Zagreb, str. 39.
30 Isto, str. 39-40.
31 Prof. Dr. sc. Novak Kilibarda rođen je 1934. godine u Nikšiću. Crnogorski povjesničar, pisac i političar.
https://novakkilibarda.wordpress.com/
18