Page 33 - Odbrana Dubrovnika u Domovinskom Ratu
P. 33

jasnim okolnostima srušen je avion JNA te tom prilikom pogiba kapetan bojnog broda Krsto
               Đurović. U prvom tjednu sukoba JNA je ovladala i zauzela kompletno područje od granice s

               Crnom Gorom do Čilipa.  Zabrinutost dubrovačkog  kraja pojačala se  kada je 15. listopada
                                                    56
               JNA  podgrupa TG-2 zauzela Cavtat.   Do  kraja  listopada,  hrvatske  snage  na  čelu  s  116.
               brigadom uspješno odbijaju  napade  u  Čepikućama  i  bližoj  okolini.  Ipak,  ofenziva

               Titogradskog korpusa JNA desetkovala je obranu u studenom 1991. 21. studenog četa iz 114.
               brigade  povukla se  iz  sela, a  u selu  su  ostale mješovite  grupe  boraca  iz  Makarske,  Ploča,

               Metkovića. JNA je konačno i zauzela Čepikuće 24. studenog 1991. Ništa bolja situacija za
                                                                                          57
               branitelja nije bila ni južno od Čepikuća gdje je JNA prodrla do Smokovljana.






                                                    4.2.2. Konaovski gerilci





               Nakon pada Cavtata 15. listopada bilo je izvjesno da hrvatske snage ne mogu zaustaviti JNA
               u Konavlima. Većina hrvatskih snaga se nakon toga povukla prema Dubrovniku. Ipak, mali

               dio branitelja njih sveukupno 33 ostalo je iza neprijateljskih linija. Bilo ih je iz kombiniranog
               sastava, policajci, gardisti i pripadnici narodne zaštite. Dio branitelja se nije uspio izvući zbog

               jakog djelovanja neprijateljskih snaga na pravcima put  Dubrovnika, dok ih je dio želio ostati
               zbog sabotaže i gerilskih djelovanja. „Konaovski gerilci“ podijeljeni su u tri skupine. Prva

               skupina povukla se u planine Sniježnice. Spavali su po špiljama i škripovima pa ih se

               nazivalo škriparima.  Druga skupina ostala je blokirana kod sela Kuna. Njih je bilo 15 u
               skupini i ovisili su o malobrojnim seljacima tog sela koji su im dopremali hranu i vodu.

               Njima je išlo na ruku što je selo bilo izolirano 6 km strmom cestom od glavne prometnice, te
               JNA tu nije dolazila. Treća, najmanja skupina činilo je 5 pripadnika sela Mihanići. Njihova

               skupina prozvana je „Mihanićka skupina“. U početku im se bilo jako teško hraniti, budući da
               im je jedini izbor bio da se hrane s onim što  bi našli u praznom selo. Kad se izbjeglo

               stanovništvo vratilo u svoje krajeve, civili su im pomagali oko nabave hrane. Kontakt između

               tri gerilske skupine uspostavljen je u politici studenog 1991., tada je dogovorena međusobna
               pomoć  i  suradnja.  Dogovoreni  su  i  sastanci  kako  bi  se  razmjenjivali prikupljeni podaci o

               kretanju neprijatelja u Konavlima. skupine nisu željeli raditi velike sabotaže neprijatelju da se

               56  MARIJAN, D., Domovinski rat, str. 170-171.
               57  Isto, str. 172-173.

                                                           31
   28   29   30   31   32   33   34   35   36   37   38