Page 28 - Odbrana Dubrovnika u Domovinskom Ratu

46
odveli u logor u Bileći. Ovaj događaj ostat će u pamćenju kao prvi napad na tlo Bosne i
Hercegovine. Alija Izetbegović umjesto da je osudio ovaj događaj izjavio je u Sarajevu: „ovo

nije naš rat“, i time jasno dao do znanja Hrvatima da se moraju sami organizirati kako bi
opstali na ovim prostorima. Koliko je JNA tada bila u stanju šoka govori i podatak da je vojni

kapetan naredio četvorici vojnika da sruše zvonik crkve u Ravnom, što su oni odbili. Kapetan

ih je ubio. Pomorskim bojištem na južnom Jadranu dominirala je JRM (Jugoslavenska ratna
mornarica). JRM je topničkim djelovanjem pružala podršku „Operativnoj grupi 2“ da pod

kontrolu stavi šire područje dubrovačkog primorja i pokuša prekinuti opskrbu hrvatskim

snagama u ljudstvu i oružanim predmetima. JNA je oko sredine listopada 1991., osnovala
blokadne pomorske snage koje bi služile u svrhu prekida svih veza oko Dubrovnika,

preciznije kroz Koločepski kanal. Zadatak je povjeren 16. graničnom mornaričkom odredu
koji je sadržavao četiri patrolna i dva jurišna broda. Oni su raspoređeni na relacijama Ston –

47
Šipan – Cavtat. Uspjesi su im varirali ali ipak nikada nisu uspjeli prekinuti svu vezu
Dubrovnika i njegove blizine. Odred naoružanih brodova Dubrovnik je bio glavni oslonac

Dubrovniku da ne izgubi vezu s ostatkom Republike Hrvatske. Kasnije ćemo obraditi temu i

„konvoja Libertas“ koji je probio pomorsku blokadu.

46 RAGUŽ, Jakša, „Bitka za Čepikuće“, Glas grada, god. 3., br. 22, 2007.
47 MARIJAN, D., Domovinski rat, str. 175.

26