Page 30 - Odbrana Dubrovnika u Domovinskom Ratu

više nego drugima. A danas i pobjede zaboravili. Niko ove godine nije ni pomenuo 9. maj kao da to nije Dan
naše pobjede nad fašizmom? A novine, kao novine, bilježe život. Za nas današnje i za one buduće. I dok se u
Kninskoj i Bosanskoj Krajini, u Slavoniji, na Kosovu, bije bitka za slobodu, za isitnu, za pravo srpskog življa da
živi slobodno i na svojoj zemlji dok se gine, usred Titograda desetak opozicionih stranaka zakazalo miting

„protiv Pobjede“, protiv jedinog dnevnog lista u Crnoj Gori koji piše sam narod. Novinari postali sluge i
udvorice – oni u tzv. nezavisnim i opozicionim listovima. Udarili po svemu i svačemu, nekima kao i njihovim
vođama iz liberalnih i drugih stranaka usta „puna demokratije“. Traže da se smjene urednici jer im ne štampaju
laži, pamflete, ne griju njihova kukavičja jaja. U najmanju ruku smiješno, jer iz glave cijela naroda ona: ne
trebuje carstvo neljudima nako da se pred svijetom ruže!“

49
(Milan Stojović: Nikšićke novine, 28. VI 1991.)

Povijesni kontekst vremena nam govori po gore napisanom nadnevku da se mjesecima prije
agresije i napada na Dubrovnik od strane medija „huškao“ narod na nesrpske narode. Budući

da su imali na raspolaganju „glavne“ medije u Crnoj Gori, znatno su svoju ideologiju proširili
na velik dio Crne Gore.

4.1.1. Metak časti – Admiral Vladimir Barović

U ratu često kod pojedinaca ili skupine ljudi „isplivaju“ najgore ljudske osobine. Rat je

nepredvidivo i ekstremno turbulentno stanje. Ipak, gotovo u svakom ratu pojedini vojnik,

civil ili druga osoba koja na bilo koji način sudjeluje u njemu završi u legendi. Neposredno
prije „operacije Dubrovnik“ herojskim činom u legendi završava kontraadmiral JRM

Vladimir Barović. On je 29. rujna 1991., netom prije općeg napada na Dubrovnik na Visu
počinio samoubojstvo. Iza njega je ostalo oproštajno pismo. Riječi koje su iz njegovog

posljednjeg pisma posebno odjeknule su: „agresija JNA uperena protiv Hrvatske za njega je
50
suprotno crnogorskoj časti.“. Ovaj hrabar čovjek je primjer da generalizaciji i kolektivnoj
krivici ili mržnji prema nekom narodu ne smije biti. Prije herojskog čina na Visu, dok je bio

zapovjednik JRM-a u Puli je izjavio: „ Ovdje neće biti razaranja dok sam ja zapovjednik, a ako ipak
budem prisiljen narediti razaranje Pule i Istre, mene tada više neće biti.“ Principijelnost i čista ljubav
51

49 Isto, str. 18.
50 BILIĆ, Ivan, Kronologija raspada SFRJ i stvaranje Republike Hrvatske do 15. sijećnja 1992., str. 144.
51 Veseljko Samardžić: Sudbina crnogorskih admirala koji su devedesetih odbili da služe zlu: Čast skuplja od
života , Monitor, 10. listopada 2014.
28