Page 27 - Odbrana Dubrovnika u Domovinskom Ratu

44
te dolazi neposredno pred Donji Brgat. Na drugoj liniji fronta onoj koja se protezala
sjeverozapadno od Dubrovnika napad je počeo jednakom žestinom. Optimističan plan

Užičkog korpusa da odsjeku Dubrovnik od ostatka Hrvatske snagama 3. partizanske divizije
Ravno – Čepikuće. Na tom pravcu ih je dočekala 1. listopada 1991., A četa 116. brigade iz

45
Metkovića. Selo Čepikuće se nalaze vrlo blizu glavne prometnice koja vodi prema granici s
Bosnom i Hercegovinom i dalje prema selu Ravnom. Još u ljeto 1991. godine počinje
priprema i organizacija obrane na prostoru Čepikuća. Već spomenuti general Mate Šarlija

Daidža (rođen Nijaz Batlak) preuzeo je zapovijedanje i organizaciju u ovom selu. General

Šarlija raspolagao je s jednom satnijom „A“ bojne, 116 brigade iz Metkovića. Na čelo satnije
postavio je Marka Mujana, a uz njih pomoć je pružala Ratna policijska postrojba Ston.

Sveukupno, 1. listopada u Čepikućama se nalazilo 45 hrvatskih vojnika. Snage JNA i
paravojne četničke formacije iz istočne Hercegovine brojale su oko 800 vojnika, dok ih je 1.

listopada 400 krenulo na Čepikuće. Dan ranije, 30. rujna 1991., hrvatski obavještajac dolazi
do informacije da se sprema napad na pravcu Čepikuća s ciljem da se izbije na Jadransku

magistralu. Informacije dolaze do generala Šarlije, te on predlaže Tuđmanu da HV prijeđe

granicu, zauzme dominante kote na teritoriju Bosne i Hercegovine oko Trebimlja.
Predsjednik RH dr. Franjo Tuđman tu ideju kategorički odbija te zapovijeda da HV ne smije

prijeći državnu granicu niti jedan metar. Istinitost informacije hrvatskog obavještajca u jutro
1.10., potvrđuje svećenik don Zdravko Petković. On je bio župnik u župi Trebimlje. Od njega

se saznalo da se veća kolona paravojnih formacija bez posebnog opreza kreće prema
Čepikućama. Radilo se o 1. bataljunu, 7. crnogorske brigade koja je nosila ime po „narodnom

heroju“ Savi Kovačeviću. Zapovjednik obrane Čepikuća Mate Šarlija bio je odsutan tog dana

te je Marko Mujan postavio zasjedu na jednoj padini iznad kote „Bijeli brijeg“. Teren je
odgovarao braniteljima jer je sadržavao korisne zaklone za kvalitetnu obranu. U padini su

postavljene protupješačke mine usmjerenog djelovanja. Malo prije 13:30, napadači su se u

kolonama pojavili u selu, a branitelji su iz zasjede iz svog raspoloživog oružja udarili po
neprijatelju. Bilanca je bila sljedeća: iz jugosrpskog stroja izbačeno je oko 35 vojnika, 7 ih je

smrtno stradalo. Nakon početnog neuspjeha ostatak od oko 400 vojnika razbježao se prema
Trebimlji (BiH) te su sa startnih pozicija otvorili minobacačku vatru prema HV-u. Dan nakon

poraza srpske snage su opljačkale i razorile hrvatska sela u tom kraju, ubili 19 civila te 22

44 MARIJAN, D., Domovinski rat, str. 170.
45 USMKSMP: I uprava GŠ OS SFRJ, Dnevni izvještaj SP br. 1-275 od 2.10. 1991.; Raščlamba borbenih
djelovanja OS RH u Domovinskom ratu na Južnom bojištu 1991., 48-49; J. COKIĆ, Početak kraja, 272-273.
25