Page 50 - Odbrana Dubrovnika u Domovinskom Ratu

Crne Gore i Hrvatske, nitko osim UN-ovog osoblja nije smio ući. Vojni promatrači UN-a
nadgledali su situaciju, ali je bilo iznimki, poput dozvole za nošenje oružja carinskim

92
službenicima iz sigurnosnih razloga. Početkom 1994., sve do kolovoza nije bilo nikakvih
incidenata između VJ i HV-a na Južnom bojištu. Stanje na Prevlaci je bilo izrazito

zadovoljavajuće što je rezultat redovitih sastanaka predstavnika suprotnih strana HV-a i VJ-a.

11. kolovoza iz područja djelovanja Hercegovačkog korpusa, od strane VJ-a prema hrvatskim
položajima u Konavlima otvorena je minobacačka vatra. Konkretno, granate su lansirane iz

93
Mokrog Polja vrlo blizu sjedišta Božidara Vučurevića. Gađan je aerodrom u Čilipima ali
granate nisu pogodile metu. HV nije uzvratio vatrom već je poslao prosvjednu notu
94
UNPROFOR-u. Do napada u kolovozu 1994., razmišljalo se i o mogućoj turističkoj sezoni
sljedeće godine na području Dubrovnika, ali ona nije bila moguća. Najveći izazov koji je
donijela 1994., godina na dubrovačkom ratištu jest povratak prognanika na svoja ognjišta.

4.7. Južno bojište – 1995.

Posljednju godinu rata Južno bojište je dočekalo na gotovo jednakim linijama razgraničenja

od posljednjih vojnih operacija iz listopada 1992. godine. Ipak, 1995., je obilježilo sustavno i
intenzivno granatiranje Dubrovnika i dubrovačke opčine iz istočne Hercegovine. Veći broj

civila i vojnika poginulo je i ranjeno. Ovu godinu su obilježile i spremnost na obranu od

mogućeg upada agresora na Južno bojište da rastereti VJ i vojsku SAO krajine na drugim
95
frontovima jer je 1995., godina velikih vojnih operacija hrvatskih snaga. U prvom
tromjesečju 1995. godine, Hercegovački korpus Vojske Jugoslavije je izvodio napade
topničkim udarima na graničnu zonu Konavala. Na dan 24. veljače 1995., napadnuti su

Cavtat i Zračna luka Dubrovnik. Povremeno, Vj s teritorija Crne Gore je otvarala vatru, pri
čemu je Hercegovački korpus uz podršku VJ nastojao sistematski destabilizirati dubrovačko

92 Luko BRAILO, “Kako je Nambiar dijelio Prevlaku”, Slobodna Dalmacija (Split), 20. 3. 1993., 3.
93 Božidar Vučurević je ratni gradonačelnik grada Trebinja. Poznat je po izjavi: „Ako treba sagradit ću ljepši i
stariji Dubrovnik.“ Od hrvatske strane optužen je za ratni zločin prema Dubrovniku, odnosno njegovo
granatiranje. Nikada nije osuđen. https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/hrvatska/intervju-bozidar-vucurevic-
dubrovnik-nikad-nije-bio-hrvatska-a-umjesto-da-se-zahvale-hrvati-dizu-optuznicu-24810
94 L. B., “Napad na Čilipe”, Slobodna Dalmacija (Split), 12. 8. 1994., 40.
95 RAGUŽ, Jakša.“Dubrovnik i dubrovačka bojišnica 1995. godine.”, Časopis za suvremenu povijest, vol. 47,
br. 3, 2015, str. 597-616.
48