Page 750 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava

Skinimo'uroke' 703

Zamrznuti umovi
U kojem se smjeru kolektivni svijet
kreće i koliko su duboko mentalitet
tipa „pravila su pravila” i politička
korektnost usađeni u današnje društvo
može se vidjeti u naizgled malim
stvarima iz svakodnevnog života. Prije
nekoliko godina vozio sam svog sina
Jaymieja na nogometnu utakmicu u
jedan gradić na jugu Engleske. Nakon
određenog vremena rekao je da mora Slika 308: Kad razbijemo umne programe percepcije
piškiti. Ništa prirodnije od toga, voda i sputanosti i prisjetimo se tko uistinu jesmo u
svjesnosti se ponovno povezujemo sa Sviješću.
uđe, voda izađe. Svi mi moramo
Mjesečev matriks tada gubi svoju moć nad nama i
piškiti inače bismo se, naposljetku,
našim osjećajem sebe i svijeta. Zbog toga je globalno
raspuknuli. To je jedna od stvari koja društvo ustrojeno tako da nas zadrži unutar okvira
nas sve povezuje, bilo da smo prinčevi uma.
ili pučani, bogataši ili siromasi. Čak i
engleska kraljica sa svom svojom moći i bogatstvom mora ‘pi-pi’ Vjerojatno postoji
.
i neka „guvernanta kahlice” zadužena da omogući nesmetano izlijevanje kraljevskog
mlaza popraćenog zvukom zaglušujućih topova.

„Njeno Visočanstvo mora piškiti.”
Uvodna glazba: „Aaaaleluja! Aaaaleluja!”

Komentator tog događaja govori tihim glasom: ,,A sada, u skladu s drevnom
tradicijom, Njenom Visočanstvu pristupa, pognute glave, guvernanta kahlice i prati
je, na njenom svetom putovanju niz hodnik do kraljevskog WC-a. Kraljica maše
okupljenim dvorjanima poredanim duž njena puta koji se klanjaju, želeći joj sve
najbolje u njenim predstojećim naporima. Neka Bog čuva kraljicu!”
Kada pak prigusti nama ostalima mi moramo naći neko mjesto da to obavimo
bez ulizica s perikama i hlačama do koljena koji usklađeno marširaju. Što se može
pokazati ne baš tako jednostavnim kada naiđete na ljude s manjkom neuronskih
putova, ovisne o izreci „pravila su pravila”. Kada je Jaymieu postalo sila’ nalazili smo
se na autocesti te smo skrenuli i zaputili se ka gradiću Eastleighu u Hampshireu na
čijim smo ulicama nakon dvedesetpetominutne potrage naišli na „oazu u pustinji”...
benzinsku postaju i trgovinu pod nazivom Alldays’ na Aveniji Passfield. Nakon
tolikog trpljenja Jay je više trčao nego hodao i situacija je, da tako kažemo, dosegla
akutnu fazu. Odjurio je u trgovinu dok sam ja ‘tankao’ benzin. Otprilike minutu
kasnije izašao je van. „Kažu da nemaju WC.”, rekao je. Ušao sam u trgovinu da platim
benzin i da im pojasnim kako imamo hitan slučaj u odjelu male nužde.
Iza pulta bile su dvije tinejdžerke koje se, nažalost, ne bi mogle kandidirati za
titulu „Najbistrijeg Britanca”.