Page 746 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava

Skinimo 'uroke' 699

što se ne žele suočiti sa stvarima kakve jesu. Zatvarate li oči pred nečim što biste
trebali razriješiti stvari će postati još gore. Znao sam čuti žene kako iznalaze doista
nevjerojatna opravdanja za svoje partnere koji su ih prebili „na mrtvo ime”. „Ja sam
kriva; naljutila sam ga”. Ne, nego je on nasilnik! Suočite se s time. Maknite se iz
takvog odnosa. On je takav kakav jest. Stanje je takvo kakvo je. Ako na tanjuru imate
komad užegle pite nećete sami sebe uvjeravati da je svjež, tek izvađen iz pećnice,
samo da biste se bolje osjećali. Ukoliko to ipak učinite pita će se nastaviti kvariti i na
kraju će usmrdjeti cijeli stan. Zato ćete je baciti u kantu za smeće i zamijesiti novu.
Možete to, dakle, učiniti ako priznate da su stvari takve kakve jesu.
Ovdje postoji još jedan aspekt. „Stanje je takvo kakvo je” dovodi nas u Sada,
jedini trenutak koji postoji a koji nam omogućuje da umaknemo prividnoj prošlosti
i budućnosti. Jedino bivanjem u Sada možemo na nešto utjecati. Ako ‘živimo’ u
prošlosti i budućnosti tada ‘živimo’ - percipiramo - u svijetu koji zapravo ne postoji.
To je samo sustav vjerovanja. Kako išta možemo promijeniti u tom stanju i iz tog
‘mjesta’? Nikako. U tom slučaju sebe činimo nemoćnima. Gore spomenuti izraz
glasi „stanje je takvo kakvo je”, a ne „stanje je takvo kakvo je bilo” ili „stanje je takvo
kakvo će biti”. U skladu s tim izjavom stvari percipiramo iz „onoga što jest”, iz Sada,
čime dobivamo moć mijenjati „ono što jest” u jedinom trenutku u kojem je bilo što
moguće mijenjati. Kada je jednom prilikom nogometna momčad u kojoj igra moj
sin Jaymie izgubila utakmicu nije bio pretjerano sretan.
„Trebali smo pobijediti! Da smo samo...” (učinili ovo ili ono). Točno, ali nisu.
Imamo, stoga, samo ono što ‘jest’ - izgubili su utakmicu. Sudac je odsvirao kraj:
utakmica je gotova, rezultat je takav kakav jest. Nikakve koristi od vraćanja na ono
što je moglo ili trebalo biti... da smo ovo, da smo ono. Imamo isključivo Sada - ono
što jest - i to ćemo ili prihvatiti i nastaviti živjeti, ili ćemo i dalje osjećati žaljenje
i razočaranje u vezi nečega što ne možemo promijeniti. Tada vas prošlost - kada
počnete fokusirati pozornost na sljedeću utakmicu i na to kako u toj utakmici
morate pobijediti ili barem dobro igrati - katapultira u budućnost. Time se također
vaš život nagriza tjeskobom i nervozom zbog ishoda puno prije negoli bilo što u
vezi toga dospijete učiniti. Hoćemo li pobijediti ili ćemo opet izgubiti? Pa to bi bila
dva poraza zaredom. O, ne! Međutim, postoji i drugi način... način življenja u Sada.
Prihvatimo ono što jest - izgubili smo - i naučimo lekcije iz tog iskustva. Zatim
nastavimo sa životom bez onih „da smo”. Uživajmo u Sada bez ‘kvaritelja’ zabave:
prošlosti i budućnosti. Uostalom, koja je alternativa? Da ne uživamo u Sada. Ne
zvuči mi posebno zabavno. Možda bi se ono o čemu ovdje govorim moglo sažeti
ovom poznatom ‘molitvom’:

Bože, podari mi smirenost
Da prihvatim ono što ne mogu promijeniti;
Smjelost da promijenim ono što mogu;
I mudrost da razlikujem jedno od drugoga.