Page 753 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava

706 Ljudski rode, ustani... ovaj lav više ne spava
Pravila su pravila

Kada nekolicina želi upravljati većinom oni pripadnike većine moraju natjerati da
nametnu pravila koja im daju potrebnu kontrolu. Daleko je premalo manipulatora
koji bi nadzirali i tamničili mase a koji su u potpunosti upoznati s tajnim planom.
Stoga moraju navesti pripadnike mase da nadziru i tamnice jedni druge. Da bi to
postigli moraju razvijati i jačati mentalitet poštivanja pravilnika koji ustupa sva
prava na slobodnu misao ljudima koje nikada nisu sreli, i za koje vjerojatno nikada
nisu čuli, a koji odlučuju kakva će pravila biti u svakoj danoj situaciji. Obožavatelji
pravilnika su oličenja nesvjesnih bića, a bez njih ona nekolicina nikada ne bi mogla
vladati stanovništvom.
Ovi umovi koji djeluju prema unaprijed utvrđenom obrascu gotovo uvijek
se pojavljuju u uniformi, fizičkom, ‘vanjskom’ izrazu uniformnosti koja postoji u
području između njihovih ušiju. Jednako izgledaju i jednako se pokoravaju krutim
pravilima (uz časne iznimke). Sve jasnije vidim račvanje putova onih koji se bude iz
transa i onih koji u trans zapadaju sve dublje. U gradiću u kojem živim promatram
zombije u uniformi i mafijaše u blještavim sakoima kako obavljaju svoj robotski
posao s pravilnikom u ruci i pravilnikom u glavi. Sustav, uz pomoć organizacija
kao što je Common Purpose, proizvodi, kako ih ja nazivam, „nadzorne kamere
na dvije noge”. Tisuće kamera za nadzor brzine kakve imamo diljem UK-a nemaju
sposobnost rasuđivanja. Nije im bitno da li se vozite tek neznatno iznad dopuštene
brzine na praznoj cesti u ponoć ili se vozite istom brzinom u gustom prometu u
podne. Kamera samo bljeska i dvije situacije tretira na jednak način. To je ono što
sustav želi od svojih robota u uniformi. Ne želi sposobnost zdravog rasuđivanja,
samo ropsku poslušnost - nadzorne kamere na dvije noge. U mojem gradiću nekoć
smo imali jednog divnog prometnika zaduženog za poštivanje pravila o parkiranju.
Posao je obavljao vrlo taktično i dobrohotno, pa ako ste se parkirali na nekom
nedopuštenom ali sigurnom mjestu na minutu ili dvije kako biste npr. podigli novac
iz bankomata, on bi samo rekao: „Dobro, ako je na brzaka, nema problema”.
Sve je funkcioniralo savršeno, ali otpustili su ga jer nije pisao dovoljno kazni za
pogrešno parkiranje. Zamijenio ga je jedan usiljeni i nadobudni John Wayne koji se
morao zadovoljiti naplaćivanjem kazni vozačima. Cijela se atmosfera promijenila,
kao i broj parkirnih kazni jer Svijest je zamijenjena softverskim umom. Danas
u mojem gradiću imamo četvoricu ili petoricu redara koji rade isti posao koji je
ranije izuzetno dobro obavljao jedan čovjek, oboružan zdravim razumom. To se
događa posvuda jer se upošljavaju ljudi koji će nadzirati red u rastućoj orvelovskoj
Državi. Što više pravila i zakona uvedete i nametnete ljudima trebat ćete zaposliti
više robotskih umova da ih mehanički i kruto provode. Eksplozija broja pripadnika
„organa reda” tek je javno lice eksplozije broja zakona koje treba provoditi. Oni
su puki pijuni Države, zupčanici u stroju koji se neprestano vrte bez razmišljanja
ili zdravog rasuđivanja, sve dok ne sazre vrijeme da budu zamijenjeni novima
koji će raditi na isti način. Zadnje što bi sustav želio su svjesni ljudi u uniformi
ili upravnim strukturama koji se mogu pozabaviti raznim konkretnim situacijama
uz osjećaj poštenja, pravednosti, suosjećanja i jednostavnog zdravog razuma, a bez