Page 751 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava
P. 751

704                                                Ljudski rode, ustani... ovaj lav više ne spava

         „Oprostite,  mom  sinu  zaista  je  jako  potreban  zahod;  imate  li  neki  na
         raspolaganju?”
         „Ne, nemamo.”
         „Pa, kamo vi odlazite na WC?”
         ,,U onaj rezerviran za osoblje.”
         „Znači, imate zahod?”
         „Da, ali ne za ljude izvana.”
         „Dobro, ali mom sinu je strašno sila, možete li barem ovaj put učiniti iznimku?”
         „Ne, to ne smijemo. Ali imate zahod u obližnjem Sportskom centru.”


         Zatražio  sam  da  pozovu  svog  šefa  i  na  scenu  je  stupila  poslovotkinja,  žena  s
       izrazom lica osobe koja je upravo zagrizla u limun, ili, što bi rekla moja bivša punica,
       s „licem nalik izlupanom dupetu”. Bila je visoka metar i šezdeset, ali nekako je uspjela
       gledati me svisoka,  što je bio pravi podvig koji je,  po svemu sudeći,  uvježbavala u
       milijun prilika.

         ,,U čemu je problem?” - započe naša sisačica limuna.
         „Mome sinu očajnički treba zahod, a rečeno mi je da imate jedan predviđen za
         osoblje. Može li se njime poslužiti, molim Vas?”
         „Ne.”
         „Zašto?”
         „Takva su pravila”.
         „Ali, možete li napraviti iznimku, radi puke čovječnosti, kada jedno ljudsko biće
         pomaže drugom u nevolji?”
         „Ne. Ako na WC pustim jednoga morat ću pustiti sve.”

         Takav  je  „način  rasuđivanja”  nesvjesnog,  bezosjećajnog  ‘uma’:  ako  napraviš
       iznimku  u  svjetlu  iznimnih  okolnosti  tada,  na  neki  način,  dižeš  vrata  na  brani
       (prikladna  usporedba  u  ovom  slučaju)  dugačkog  niza  ljudi  koji  govore  „pustili
       ste  njega,  pustite  i  nas.”  Umovi  zarobljeni  pravilima  energetski  su  zamrznuti  i  ne
       mogu  se  kretati  niti  ploviti  strujom  promjenjivih  okolnosti.  Ako  nije  crno  mora
       biti bijelo, bez ikakvih prijelaznih  nijansi.  Oni  su  ograničeni  na samo dva moguća
       odgovora  -  ‘da’  ili  ‘ne’  -   u  skladu  s  odrednicama  pravilnika.  Hm, vjerojatno  se tu
       radi  o  binarnom  sustavu  uključenog/isključenog  električnog  napona.  Ono  što  taj
       kratak  razgovor  na  benzinskoj  postaji  oslikava  jest  način  na  koji  sustav  upravlja
       ljudima (one koji su odabrali ostati u svojem komatoznom stanju)  na isti način na
       koji  kompjutorski  program  upravlja  robotima.  Na  primjer,  ‘neprekršivo’  pravilo  o
       ,,WC-u rezerviranom samo za osoblje” nimalo se ne razlikuje od upute kodirane u
       kompjutorski softver ili robotsku tehnologiju. Pritisnete gumb i uključi se program:
       „Ja...sam...mu...tant...samo...osoblje...smije...koristiti...zahod...za...osoblje...uništi...
       uljeza...uništi...uljeza...”  Softver  koji  upravlja  postupcima  te  žene  je  pravilnik
       poduzeća Alldays’ i, baš poput robota, ona neće odstupiti od njegova programa bez
       obzira  na okolnosti.  Njezin  um  nije više njezin, on  pripada pravilniku, kompaniji,
   746   747   748   749   750   751   752   753   754   755   756