Page 745 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava

698 Ljudski rode, ustani... ovaj lav više ne spava

Imamo i kolektivnu verziju istog, koju pod hitno moramo promijeniti želimo li
rasplesti čvor Kontrolnog sustava. Još uvijek ogroman broj ljudi vjeruje da žive u
„slobodnom svijetu”, iako svi dokazi govore suprotno. Oni zapadaju u kognitivnu
disonancu kako ne bi morali prihvatiti ono s čime se ne žele suočiti... činjenicu da
žive u početnom stadiju nadolazeće tiranije. Izvanredno brzo i kontrolirano uvodi
se Orvelovska država diljem svijeta, dok mnogi ljudi žestoko poriču postojanje bilo
kakve zavjere ili jedinstvene sile u njenoj pozadini. Na jednoj strani, čini se da postoji
nevjerojatna organiziranost i koordinacija, a s druge vjerovanje da organiziranosti
i koordinacije nema. Ljudi bi žarko željeli da to nije istina, pa sami sebe uvjeravaju
da nije.
U takvim situacijama ljudi nalaze opravdanja za uključivanje svojih država u rat
protiv nevinih j er, kažu, moramo se „boriti za mir”, i smatraju da će im zasipanje civila
.
bombama na neki nedokučiv način donijeti slobodu’ Ma, jednostavno ‘obožavam’
ono opravdanje da je uskraćivanje osnovnih sloboda nužno za „zaštitu naših
sloboda”, kao u slučaju orvelovskih zakona opravdanih „ratom protiv terorizma”.
Kognitivna disonanca i negiranje čvrsto su povezani sa zavaravanjem samog sebe.
I opet, čovjek ne bi htio da mu se to događa, pa laže ogledalu i uvjerava samog sebe
da se ne događa (si. 307). Ali kamo nas to vodi u smislu obračuna s Kontrolnim
sustavom? Nikamo. Upravo takav način razmišljanja drži Kontrolni sustav na okupu
i omogućuje nekolicini da vladaju većinom. Moramo konačno odrasti i preuzeti
odgovornost.

Stanje je takvo kakvo je
Primijetio sam da ovih dana često sam sebi govorim: „Stanje je takvo kakvo je”. To
je protuotrov za kognitivnu disonancu. Kada se iskreno suočite s nekom teškom
situacijom tada je možete i razriješiti. U takvom slučaju prestaje važiti ono „Ne želim
da stanje bude takvo kakvo je i zato ću vjerovati da nije.” Kada budemo spremni
prihvatiti ono što vidimo pred sobom bez redakture i cenzorskih škara (čime se
želimo zaštititi - privremeno - od mijenjanja svojeg gledišta ili suočavanja s onim što
ne volimo), kognitivne disonance će nestati. To je ključno. Ako ljudi nisu dovoljno
iskreni i otvoreni da prihvate ono što se događa, kako u vezi toga uopće mogu bilo
što poduzeti? Kada kažemo „stanje je takvo
kakvo je” to ne znači da se u takvoj situaciji
predajemo. Naprotiv, to je prijeko potrebno
polazište za borbu, a ne predaju do koje bi
neizbježno došlo kada bismo stvari negirali
i naposljetku se sa situacijom pomirili.
Koliko je ljudi umrlo od neke bolesti koja se
mogla izliječiti u ranijoj fazi, ali se nisu željeli
suočiti s mogućim posljedicama određenog
poremećaja pa nisu ništa poduzeli? Ljudi
ostaju u zamornim odnosima u kojima
Slika 307: Blaženo neznanje - ali ne zadugo. nema ljubavi, trpe Čak i zlostavljanje, zato