Page 744 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava

Skinimo 'uroke' 697

kako bi se prestali suočavati s onime tko i
što zapravo jesu. Vječito govore o „ljubavi
i svjetlosti” i kako „vole sve ljude” iako su,
u biti, hladni, beščutni, izvitopereni, totalno
sebični i osvetoljubivi. ‘Ja, ja, pa ja jedina
je predstava na njihovom repertoaru, a da
ikad izgovore istinu tog bi se trena urušili od
šoka. Skrivaju to sami od sebe uz lažnu sliku
osobnosti temeljenu, tobože, na „ljubavi
koje su puni”. Kognitivna disonanca, kao
što rekoh ranije, znači gajiti dva oprečna
uvjerenja istovremeno i prihvatiti da su oba
točna.
George Orwell nazvao je to ‘dvomišlje-
.
njem’ Kada su dva uvjerenja ili obrasci
ponašanja u ogromnom raskoraku unutar
istog uma nastaje neugodan emocionalni
nesklad, unutarnja napetost - podvojenost
- što se na neki način mora razriješiti. A
to se može postići promjenom vjerovanja
Slika 306: Na kolektivan ljudski um bačene
u svjetlu novih informacija ili pred nas su uroci preko Mjesečevog matriksa i
iznijetih dokaza. U navedenom primjeru reptilskog mozga kako bi se čovječanstvo
ljudi bi trebali priznati da stalno pričanje o pretvorilo u robotsku rasu robova.
„ljubavi i svjetlosti” i „ljubavi prema svima”
nije održivo u odnosu na njihovo hladno, bešćutno, izvitopereno, totalno sebično i
osvetoljubivo ponašanje. Ukoliko im to pođe za rukom tada kreću dalje i suočavaju
se s istinom o samima sebi te posljedično mijenjaju obrasce ponašanja. Umjesto toga
većina ljudi polazi od gledišta da su njihova uvjerenja ili stavovi o njima samima
- „ljubav i svjetlost, volim sve ljude” - nepromjenjivi. Uzimaju kao činjenicu da je to
neosporno točno. Da bi prevladali tu kognitivnu disonancu moraju pronaći način da
samima sebi objasne svoje proturječno ponašanje, a to redovito znači pronalaženje
krivca za vlastite postupke. U svom skučenom i sumornom svijetu samozatajnosti
ljudi u stanju kognitivne disonance uvijek su žrtva, nikada prijestupnik. U životu sam
nailazio na likove koji imaju toliko ekstremnu kognitivnu disonancu da će u jednom
trenutku drugima nanijeti golemu bol i ometati rad koji tvrde da ‘podržavaju’ dok
,
će u drugom trenutku reći da „vole sve ljude” i isti taj rad će podržavati. Što se s
njima zbiva? Ništa. Takvi se ljudi nikada ne mijenjaju jer sebe su uvjerili da nemaju
što mijenjati. Uostalom, prepuni su, do samog ruba, „ljubavi prema svijetu”. Toliko
su duboko kontrolirani kognitivnom disonancom da su u stanju govoriti kako se
„ljudi moraju probuditi i uvidjeti što se doista događa”, a istovremeno na sve moguće
načine umanjuju tuđu sposobnost iznošenja i priopćavanja iste te informacije. U
tome ne vide nikakva protuslovlja, upravo zbog kognitivne disonance, temeljnog
mentalnog sklopa brojnih lupeža i varalica kojih sam nemalo upoznao.