Page 64 - Smrt u Dubrovniku
P. 64

Dnevnik
     BILJEŠKE IZ RAZGOVORA
     SA DJECOM – DECEMBAR 2022.


     Nisu znali kad će se vratiti, bio im je stres kad ode tamo.  Samo se priča o partizanima, a ovom ratu
                                                        ništa. Valjda je to zato što je bio skoro.
     Ne znam mnogo o Dubrovniku ali sam se raspitivao
     o ratu. Znam za teritoriju BiH da je najviše oštećeno.   Otac mi je pričao o tome, puno ljudi je išlo. On
     Pričao mi je otac te priče. Dok je studirao u Beogradu,   je odbijao, uhvatio je vezu da ne ode.
     čuo bi se alarm i onda su ih kupili sa ulica i vodili u
     rat. Stric je bio na ratištu, otac nije bio. Ja sam forsirao   Valjda su muškarci iz ovih krajeva oko Kolašina
     razgovor sa ocem ali smo pričali normalno o tome.  i Mojkovca išli, ponekad čujem od starih ljudi
                                                        po kafanama da pričaju kad se napiju.
     Ovdje se nije ratovalo, ali su ih slali.

     Stric moje majke je živio u Dubrovniku. Nestao je u ratu.  KOLIKO SE U ŠKOLI PRIČA O TOME?

     Mislim da mi je đed bio na dubrovačkom ratištu.    Nastavnici izbjegavaju da govore o ratu, kažu
                                                        da će se to učiti u srednjoj školi.
     Mog đeda i njegovog brata su poslali na
     ratište, ali su ih srećom brzo vratili.            Nama su isto govorili da nije prošlo trideset
                                                        godina, pa da se o tome još ne priča.
     Stric je dobio orden jer je srušio bespilotnu. Išao je u
     vojsku. Masu su pričali o tome, ali sam ja zaboravio.  U udžbeniku imaju dvije rečenice o tome.

     Blokirali su kasarnu u kojoj je bio moj otac.      Mi ne znamo ništa o Jugoslaviji ni kako se raspala.
     Sasvim slučajno je noć prije toga otišao, spasio
     se u zadnji čas. Dosta njih je stradalo.           Nikad nisu to pomenuli iz istorije.

     Znam da je skoro svaki drugi komšija poginuo u ratu.
                                                        MANJE OD 50% MLADIH KOJI SU
     Moj đed je bio pukovnik. Mnogo pričaju o tome,     UČESTVOVALI U RAZGOVORIMA
     ne mogu da slušam, stresno mi je, tužno…           JE POSJETILO DUBROVNIK.

     Rođen sam sa rupom i žalom za poginulim ujakom iako   Šta mislite zašto biramo baš ovu temu?
     sam rođen mnogo godina nakon njegove pogibije.
                                                        Zato što nije bilo tako davno.
     Nisam nikad čula za napad na Dubrovnik,
     pa ko je to išao tamo?                             Korijeni ovog rata i svega što se dešavalo ranije, osjeća se danas.
                                                        Nacionalizam, problemi među nacijama bivše Jugoslavije.
     Moji roditelji kažu da je taj rat užas,
     ali da smo mi ispali najbolji.                     Jer niko ne priča o tome.

     Znam da je stric išao, ali o tome se ne priča nikad.  Moramo da znamo šta se stvarno desilo.

     Moj đed je bio vojno lice, kaže da su i            Mnogo se priča o nacionalnosti među našim
     ženske gaće vojnici krali iz Konavla.              generacijama. Misle da će saznati nešto pametno.
                                                        Drugovi šta čuju, tako se opredjeljuju.
     Na Cetinju su bili protiv rata, moj otac je išao na mitinge.
                                                        Sve je zasnovano na politici. Svi gledaju šta je aktuelno.
     Ne volim da pričam o tome, strašno
     se bojim da se to opet ne desi.                    Mislim da je sad baš ozbiljno.

     Puno ljudi iz Herceg Novog je išlo, moji dugo nisu   Da bi se kod djece to smanjilo.
     smjeli na kafu u Dubrovnik, ja nikad nisam ni bio.

                                                                                                           64
   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68   69