Page 62 - Smrt u Dubrovniku

P. 62

se razvedrilo i sa njim i lica pokislih pripadnika JNA. Iskorišćen je ovaj
ili ognjišta. Naime, iako skrhani bolom zbog pogibĳe svog Dejana, njegov
pekid vatre da se očisti oružje i oprema. Pepričavaju se događaji.
otaca, majka i brat nĳesu zaboravili – tugu u domu Đurović. Drhtavom
- Mnogi su moji drugovi iz Mojkovca na ovim ratištu – veli nam
rukom Dejanov brat Stojko je ispisao rĳeči saučešća:
“Porodici proslavljenog komandanta Krsta Đurovića – Kotor
dobrovoljac Božidar Filipović, koji, inače, radi u Beogradu. Odlučili smo
Gubitak vašeg dragog Krsta nĳe samo vaš gubitak. To je gubitak za
da pomognemo oružjem. Teški su uslov, ali izdržimo. Teže nam pada ova
JNA i Crnu Goru. To je svĳetli primjer, do sada nepoznat u istorĳi ratov,a da
kiša od one olovne. Od nje se nadamo gdje sakriti Prĳe neko veče, dok
Žena špĳun
Napali su nas s lĳeve strane, kaže starješina Sekulić, koji je zajedno
prva žrtva bude komandant jedinice kojom je komandovao. Naš dejan, naša
smo čistili teren blizu Slanog i snĳeg je provĳevao, bila je magla, prst pred
- Bolje da pucaju od sržbe, čekajući komandu za napad, nego da to
sa kolegom Čovićem predvodio izviđače. Pokošeni ljudi su popadali, čuli
prva sreća i radost, prvi je potrčao da pomogne svome komandantu i poginuo
okom se nĳe vidio. Ali, išli smo korak po korak, pridržavajući se rukama
Ivanović, Branko Plamenac, poručnici Bojica Pešić i Mĳo Jovanović i
su se jauci. Odmah smo zalegli, bacili se u zaklone. Neprĳatelj je žestoko
Jednu četrdesetogodišnju ženu, stoperku iz Trebinja, čĳe ime nam iz
od iste zlikovačke – ustaške ruke.
za stĳene. Morali smo. Duga je bila ta noć, duža od godine. Rezao nas
Željni su okršaja protiv ustaša.
potporučnik Vojo Plamenac.
napao iz neposredne blizine, sa 30 do 40 metara. kada smo odgovorili,
razumljivih razloga danas nĳe saopšteno, uhvatili su crnogorski borci u selu
U velikom bolu, ponosni smo što je pao uz svog komandanta, a bol i
je kamen po rukama. Na pola puta do logora Petru Žuriću, koji je bio
U ovoj jedinici su borci bez straha i mane. Tu su, između ostalih,
Jedinica kapetana Radomana u ovom ratu nĳe imala ni poginulih ni
Mesari u blizini Zavale. Prilikom pretresa kod nje su nađene specĳalne šifre,
udaljili su se zabili negdje po podrumima ispod zemlje...
Dragoje Bulatović, Pero Radović, neustrašivi jurišlĳa Rašković, pa Mikonja
sa nama u grupi, pao je komad stĳene na nogu. Jedva smo nas petorica
tugu dĳelimo zajedno.
ranjenih u borbi.
Razgovarali smo u logorskoj prostorĳi, u Popovom Polju. Upravo u
imena ljudi kojima je tebalo, kako je priznala, da dostavi podatke i prenese
rukama i puškama svalili tu stĳenu. Petar je prebačen u trebinjsku bolnicu
Nadamo se da ove naše velike žrtve neće biti uzaludne. ostali članovi komande njegove jedinice: kapetan Slavko Kalezić, Dragan čine iz straha, kaže Ranko Ćetković, major. Razumĳemo mi naše borce.
Bečanović, Veselin Krulanović, Radoje Jokić. Tu su i oni koji ne traže
vrĳeme razgovora počelo je dejstvo naše artiljerĳe na Ravno. I sada, kada
ustaška naređenja. Sve ovo je pronađeno u njenom intrimnom vešu. Osim
dana da doture hranu vojnicima na najisturenĳim položajima u rejonu Roditelji i bratstvo vojnika Dejana Bogojevića iz Staniselića – Lješanska gdje je operisan i sad se oporavlja. napuštamo ovo mjesto u 15 časova, topovi prosto grme. Lĳepo se vide
ratne mornarice, koje su ustaše pokušale da “torpeduju” jednim gliserom.
zaklon. A to je i opasno.
šifri, kod ove žene je pronađena i hrpa novčanica po 500 dinara. Ona je
Sa položaja
NASLOVI IZ POBJEDE OD 1991.
Plata, najvjerovatnĳe su zarobljena. Tuga je obavila hrabra ranička srca, nahĳa”. Napad je osujećen. Gliser se već dokopao morskog dna. I njegova posada, - Teški uslovi za ratovanje – kaže Gojko Radović, takođe dobrovoljac - Svako zrno, ipak, ne pogađa, kaže odlučno Marko Rončević. Pa
ali koljena ne klecaju. Kreću prema novoj, prvoj linĳi fronta, odlučni da normalno. prilikom hapšenja izjavila da je taj novac zaradila berući grožđe kojeg, usput – veliki oblaci dima su iznad ustaškog Ravnog... i ako neko od nas pogine, znamo zašto smo tu i zašto dajemo živote.
iz Mojkovca. I gromovi su protiv nas. Neka, i ovo će se izdržati. Izdržljivi
rečeno, na ovim prostorima, zbog stalne pucnjave, niko ne bere.
Sestra među braćom
Kakav će tek da bude sadašnji dan. Vojnici su odlučni da “umire”
napokonskrše ustaški otpor. Da osvete drugove, kojima sasvim ljudski i Rĳeči utjehe smo mi momci. Pa rat je tek počeo... Slušali smo mi dosta o zlodjelima Moramo probuđenim fašistima i ustašama pokazati ko smo i što smo,
Ubĳaju iz zasjede
od srca, umjesto tamnovanja u krvničkim rukama, žele smrt. Nadaju se, u ustaške bande, koje se krĳu po skloništima hotela u Kuparima. Čak i u ustaša, grozili se tih priča. Sad se susrĳećmo sa njihovim nasljednicima. moramo ih, kako je naš Njegoš rekao, dovesti “k poznanĳu prava”.
stvari, da ih žive dželati nĳesu dočepali. Već sjutradan, iz Kotora u Staniseljiće krenule su rĳeči utjehe za roditelje Gori su od svih zlikovaca.dobrovoljac. Kako se osjeća na ratištu? Ovo je Iz Popova Polja blatnjav makadam vodi u selo Mrkonjiće. Tamo
podzemnim skloništima bivše Titove vile. Kako ih odatle istjerati?
Goranka Marinović je
Ništa od primirja na hercegovačkom frontu
Na našu molbu da nam da izjavu oko najnovĳih događaja i stanja
Bliži se podne.
i brata dvadesetogodišnjaka, čĳu su mladost presjekli ustaški rafali. njen naslov: kao sestra među braćom su vojni policajci. Pored njih ne može ni ptica da prođe. Među odvažnim
Bogoljub Tukić nam veli da je svaki deseti Mojkovčanin na frontu.
u jedinicama, general major Radomir Eremĳa, glavnokomandujući na
Odlučujući boj “Primismo vaš telegram saučešća za našim Krstom, saznavši ime mirovna - Puste su mojkovačke ulice. Ostali su samo starci, žene i djeca – kaže momcima u šarenim unformamaje i Goranka Miranović iz Titograda.
Još jedan težak okršaj je na pomolu. A evropska
Na vatru odgovoreno vatrom
hercegovačkom frontu nĳe pristao. Uputio nas je na starješinu Radomana
misĳa, saznajemo, napokon se odobrovoljila da dođe na razgovore sa
Situacija u dolini Neretve
Betonski kanal nĳe ukrotio Trebišnjicu. Voda se ovih dana razlila
vašega junaka koji je nesebično žrtvovao svoj mladi život pokušavajući Tukić. Morali smo doći, ovdje su nam život ostavili komisĳe vršnjaci. Pa Dobrovoljka je Goranka: došla je da se bori. A kako se osjeća na položaju?
Lĳu ovih dana dosadne mostarske kiše. Vodene bujice slivaju se
Radovića čĳe jedinice djeluju na ovom terenu. Na pitanje o kakvom se
Bura raznosi i posljednje ostatke gareži na aerodromskoj pisti da izvuče ranjenog komandanta. Dugujemo njemu i vama neizmjernu po Popovu Polju, po kalugavom drumu, bujice su i oko šatora na položaju Lĳepo, osjećam se kao sestra među jakom braćom... a kratke pauze između padavina borci iskoriste da koliko-
predstavnicima Armĳe u Kupare. O čemu će se to više pričati?
da zar mi sjedimo kući! Svaki od nas ima ratnih doživljaja. Evo jednog od
oko šatora,
prekidu vatre i primirju na ovom frontu radi, samo je rekao: “Ma, kakvo
Artiljerci starješine Jure Komšića i borci iz Valjeva tukli ustaško
mojih: naša patrola, u kojoj sam bio i ja, uhvatila je dvojicu starĳih ljudi.
na Čilipima. Preostali vojnici se spremaju za pokret prema isturenim zahvalnost u velikom bolu i tuzi izražavamo vam najdublje saučešće za Savine brigade. U neposrednoj blizii “šatorskog grada” su plantaže toliko prosuše uniforme i ćebad.
U danu u kome granate imaju rĳeč.
Varljivo primirje
primirje i prekid vatre! Vidite da oni to ne poštuju, gađaju mi jedinice
Ravno. Kobna i krvava zasjeda na putu Rupni Do – Ravno
borbenim linĳama. Detonacĳe minobacačkih granata odlĳežu gotovo vašim Dejanom. Ovih dana ćemo lično doći i položiti cvĳeće na grob vašega još neobranog grožđa. Po prilici, ove godine se neće ni brati. Na dva Arsenĳe Gagović, penzionisani radnik nikšićkog SUP-a je
Mislili smo da su bezazleni mještani. Nosili su patike na nogama, neku
artiljerĳom, ubĳaju iz zasjede vojnike...
staru odjeću, a u njedrima dinamit. Bili su se uputili ka logoru. To su prave život. Bez obzira
sprženim brdima iznad Dubrovačke Župe. Nema vremena za priču. junaka. U punom naletu Nešto prĳe 14 časova artiljerci iz jedinice Jure Komšića ponovo su, Uz dobro drugarstvo, poboljšani su i uslovi za Ratne priče: drug do druga, junak do junaka
dobrovoljac. Došao je ovdje da pojača redove crnogorskih boraca.
puškometa je selo Ravno. Nĳe ravno, ali tako se zove. Starješina Krsto Đerić: Ko nam stane na put, loše će proći! Motiv
Na putu prema Ljubinju
Kapetan Jokanović požuruje borce. Ustaše ne čekaju. S poštovanjem porodica Đurović”. zvjerke. koliko sam, objašnjava Krsto Bošković, u civilstvu - Sin Zdravko mi je ovdje, brat Milisav je u Savinoj brigadi, na
Ispod jednog brežuljka, nadomak logora, s vremena na vrĳeme bio razmažen, brzo
jači od provokacĳa, kiše i iščekivanja
danas drugi put, tukli ustaško mjesto Ravno. Veliki topovi 130 milimetara,
Pun kazan za staricu
Kapetan Božo Saveljić iz Martinića, vodnik Diko Gačević iz Smrt vojnika i komandanta ujedinila je ove dvĳe porodice. Prĳe vojnika. Ni voćku odjekne rafal. Plutoni se razlikuju kroz jesenju sumaglicu, prelĳeću preko Kolašinci, lĳepo vam je imeoko Ravnog, a četiri sinovca su, takože, među rezervistima, kaže
sam se navikao na ratne uslove. Jedinica je sada dobro snabdjevena svim
- Za primjer može da posluži ponašanje mojih
- Ustaše su prepredene ubice. Tek sad vidimo da su se oni drugo
položaju
nemilosrdno pogađaju ciljeve u ovom, betonom obavĳenom, zloglasnom
Nepomenica
nĳesu ubrali, ako im nĳe bilo naređeno. Priče koje i do nas stižu da vojska
potrepštinama. U to smo se lično uvjerili, odazvavši se ljubaznom pozivu
Titograda, vezisti Marinko Rakočević, Milutin Žurić i Luka Bakočević iz nekoliko dana Đurovići su došli u Staniseljiće. Sa buketima ruža i rĳečima polja, odlĳežu od okolnih brda. Odjek rafala, kao odjek smrti, gubi se, mirnim glasom Arsenĳe i dodaje:
pripremali za ovaj rat – dodaje Bućko Bulatović. Lukavi su i spremni na
Jubilarno primirje, deseto po redu, vojnici i starješine jedinice 2277,
ustaškom selu u kojem je sinoć oko 19 časova borcima iz jedinice starješine
Koliko staje neopreznost? Da li smo još četiri mlada života!? Dan
pljačka, obična su laž. Moji vojnici na tako nešto nĳesu
Mojkovca, Mišel Konatar i Dejan Veljković, vojnici, komentarišu sinoćne utjehe, poklonili su se hrabrom vojniku. Za nekoliko dana pići će povorka ni pomislili, a izumire... boraca na vojnički ručak. koji nastavljaju tradicĳe Šeste crnogorske Narodnooslobodilačke udarne - Nešto je progovorilo iz mene, patriotizam, želja da zaštitim
najgroznĳa zlodjela. Najteže je bilo prvih dana dok smo se privikli, sad je
Shvatili smo da smo upali u klopku. Ustaše su nas držale na nišanu.
prĳe u jednoj kući u Ravnom vojnici, koji izviđaju i čiste teren, naišli su
Radomana Radovića namještena zasjeda kada su poginula četiri a ranjeno
- Kiša i čekanje. To nas najviše ubĳa ovih dana, kaže Svetozar Žugić, “doktor” poručuje
kamo li uradili. To neko samo želi da nas ocrni i demorališe. Ev
događaje. Bilo je žestoko. O povrĳeđenim i eventualno poginulim borcima Bogojevića u Kotor da oda poštu hrabrom komandantu Krstu Đuroviću. još je, kažu o, imali već lakše. Nĳe, onda čudno što Nenad Srdanović, zvani Znali smo da moramo biti hladnokrvni. Izlazimo iz kola i počinjemo da se
Baba mučiteljica iz Koteza, sela koje gleda na Ravno,
ugrožene, da tučem pomahnitale ustaše i fašiste!
brigade, provode u znaku pune opreznosti i budnosti. U rovovima i na
tri vojnika rezerviste.
na jednu staricu, u čĳoj je kući bio pun kazan. Na pitanje,šta to radi, ona
smo i zarobljenika. Korektno smo se prema njima ponašali, kaže starješina
se ništa ne zna. Naši sagovornici čekaju poziv da se uključe u prve borbene I jedni i drugi se mogu ponositi njihovim grobovima... oficir u Štabu Savine brigade. Ali, šta se može, mora se. Neprĳatelj je tu, ponašamo kao izvidnice. To nas je spasilo... Slično mišljenje imaju: 57-godišnji Vlado Kovačević, starješina
svojim kolegama – privatnicima u Crnoj Gori: “Hvala im na poklonima,
živa. Borci crnogorskih brigada nĳesu je zatekli u kući
Slično nam priča Mitar Smolović, koji ističe da mojkovački
položajima oko Mostara, a posebno na obezbjeđenju vojnog aerodroma,
- Ravno će još danas, i pored bunkera i utvrđenja, biti sravnjeno sa
je odgovorila da kuva ručak za sebe. Dobar apetit ima ova baba, ovo je
redove. Prĳe toga, ratna fotografija za uspomenu. Može i za prvu stranu. Jovanović. zemljom. Naše drugove osvetićemo desetostruko, kaže starješina Radosav ali ne bi trebalo da prave reklamu šaljući nam hranu. Tale Bulajić, Miodrag Đurđić, zdravko Raičević, Dragan Jovović, Vojo
dobrovoljci govore oružjem i dodaje da su oni ovdje da ratuju i brane Neka se i oni late
ispred vas, nevidljiv je. Ipak, znamo zašto smo ovdje i ništa nas ne može
rezervisti bĳu dane i noći u napetoj situacĳi i iščekivanju, koje im zajedno
najmanje za tridesetoricu”, primjetio je jedan vojnik. Sve je ostalo na ovoj
Za sporadičnu pucnjavu u Rupnom Dolu ne mari ni Šulo Karadžić.
puške”. On,
slobodu.
- Povrĳeđeni vojnici – priča kapetan Saveljić – mole da im se imena Zatvorena je i poslednja nekadašnja ustaška stanica na putu od zadržati da krčimo naše puteve... takođe pominje da mu je čast što je u redovima JNA i što Rat provjerava drugarstvo. Ali ga i učvršćuje. Ljudi jedni u drugima Radisav Nikolić i kapetan Tadić. Njihove
Kovačević, Željko Golubović,
sa kišom, predstavlja trenutno najtežeg protivnika.
Tadić, jedan od onih koji je učestvovao u izvlačenju poginulih i ranjenih.
šali, odnosno opaski, a sljedeća noć je pokazala da je baba kuvala i za
Sa drugovima, u jednoj uvali
ne pominju u novinama i na radĳu. Rane junački trpe, ali ne mogu otrpjeti željezničke u Ravnom do jame Jagodnjače u Ržanom dolu – kuća babe I ništa do sada, zaista, nĳe moglo zadržati vojnike i starješine, sačinjavaju rezervisti iz Nikšića, koju ovih misli mogle bi stati i u dvĳe rečenice.
Jugoslaĳu brani od fašizma.
Dok oružje miruje preabira utiske iz minulih ratnih dana.
- Kad smo došli – kaže on – znali smo da ovo nĳe vježba već pravi
prepoznaju sebe. Svoje strepnje i očekivanja, svoje juriše i odluke. Naš
Jedinicu uglavnom
ustaše. Očigledno, jedan je od njihovih, jataka, milom ili silom.
- Sve je bilo po propisima. Išli smo u grupama da ispitamo teren
Tako poručuju i Milan Seratlić, Ljubomir Kostić, Mitar Jokić, Dragan
Nĳesu male. Najteže nam pada, kaže, kada smo u punom naletu,
brigu svojih porodica. mučiteljice ili nepomenice. Srbi iz Koteza, sela na okuci na putu za Ljubinje, a stigne pripadnike brigade koja nosi ime legendarnog komandanta Save Mizare. društveno-političkog i privrednog života - Naši motivi su jači
rat. Nĳe ovo mjesto za mamine maze!
poslednji rat bio je između ostalog i rat drugova. Onih svakodnevnih, od ustaških provokacĳa, kiše i iščekivanja.
dana posjećuju predstavnici
Ili, kada ispituju mještane, uglavnom starĳe osobe, kažu nam u
za lociranje jedne naše jedinice u Popovom Polju, kaže starješina Izet
Prepredene ubice
Vasiljević, Milan Lipovac, Đorđe Raičević, Radomir
Koji kilometar prema Kuparima, u mjestu Obod, kolona tenkova. neće da kažu babino ime, dovoljan je, vele i samo jedan od dva nadimka. Prošla je ova brigada dugi i naporni put. Držala je ključeve blokade “gost” boraca na položaju je i dr Blagoje Pobĳedićemo.
Među mojkovačkim dobrovoljcima, kojima komanduje poručnik Stolica, Miodrag
naredba o prekidu vatre. Na isto se žale i Dragiša Bulajić i Bogić Perišić,
običnih ljudi, koji su do nedavno u tandemima arčili vreme igranjem
iz grada pod Trebinjem. Čest
Tutundžić, koji je zajedno sa Dobrilom Sekulićem predvodio vojnike.
Komandi Radomana Radovića: Djeca su nam u Zboru narodne garde ne
Čeka se naređenje. Borbeni kompleti su spremni. Vojnici takođe. Predstoji Čuli su za babu i borci crnogorskih brigada, koji su ovih dana, prĳe nego decenĳu. Dubrovnika, savladala je mnoge teškoće, a njene starješine su izračunale karata kapljicom, šetnjom, bioskopom. Mostarsko nebo je tmurno. Neretva je nabujala, a na njenoj
Petrović, Radovan Kuveljić, Mirko Malović.
koje saborci zovu Mirko i Slavko, iako već odbrojavaju petu
Marko Ristić (inače profesor fiskulture), nalazi se i Branko Pejović
Cerović, predsjednik nikšićke Skupštine opštine, koji komandantu Krstu
kruju ali mi tu ništa ne možemo. Evo, ubĳte nas.
– Kada smo izvršili zadatak i vrćali se, posredstvom radio veze rečeno
što su sravnili Ravno, posjetili babinu kuću. Ona je utekla, nas zvuk
Napuštamo Rupni Do. Umjesto zvuka kuršuma, prati
Svi su oni pod svojim nogama osjetili ljuti
odlučujući boj. Maglovita noć na izviđanju po hercegovačkim brdima. Uhvaćeni komšĳe iz frule sa da je ova jedinica prešla 780 kilometara. Od toga, pod borbom najviše. hercegovački krš kod Onda je odjednom došao ispit. Težak i neizvjestan kao što to može
– pomorac.
desnoj obali, za sada, Tuđmanovi bojovnici – ćute, đudljivo zatišje, ipak,
Đeriću, vojnicima i starješinama kaže:
nam je da idemo kroz selo Ravno. Znali smo da je ono ustaško gnĳezdo,
Naravno, vojska to neće, jer nĳe okupatorska.
Doduše, vice-admiral Jokić danas je izjavio da se sužavanjem
Oni su jedan od elemenata zaštite aerodroma. Imaju precizne
Nailazi sanitetska ekipa. Vozač Vojo Tripković i doktor Blažo stranci s patikama na nogama i eksplozivom u džepovima. Pomorac Andrĳa Baćović, prosvjetni radnik iz Nikšića, dobrovoljno je stupio rat da bude. Odgovor je bio jedino moguć – zbĳamo se drug do druga,
Koteza kažu – jođ je živa. U dvorištu dvĳe žive, a malo dalje jedna mrtva
Graba, preko Cavtata, do Ravnog. Na tom dugom
- Iskoristio sam odmor da pomognem drugovima, kaže Branko. putu uspješno su
usana Spasoja Antovića.
opominje...
- Vi vodite računa o vojsci i izvršavanju borbenih zadataka, a mi
zadatke i to veoma važne i bez njih se sigurna odbrana ne može zamisliti.
blokadne linĳe oko Dubrovnika, u stvari, preduzimaju mjere za sprečavanje
Vuković. Ima malo vremena za priču. A u ratu bar ima o čemu da se priča. “doplovio” i dobrovoljce i bili smo maksimalno oprezni. Na ulasku u selo, pregrupisali smo se, izvršili svaki borbeni zadatak. I, što je najvažnĳe, svi su živi, samo je jedan borba neće biti duga. Velika priča ratnih drugarstava sastavljena je od
krava. Među zidovima gar, pepeo, kamen, cigla... Soli nema. Prĳe pedeset
Težak je moj posao, pa mi ovaj rat ne predstavlja teškoće. Ratovalo se
u redove ove jedinice. Zaboravio je Andrĳa na išĳas, na reumu, na sĳevanje
ćemo brinuti o porodicama nikšićkih boraca”!
ubacivanja ustaških grupa u zaleđe vojnih jedinica. Ali, nameće se pitanje
A, kad je o odbrani aerodroma rĳeč, ona je postavljena po svim propisima
Specĳalno izdanje “Pobjede” “RAT ZA MIR” zaključujemo prilozima
ispred pustili čelne izviđače na čelu sa kapetanom Sekulićem. Izviđači su
Zapisano na hercegovačkom ratištu
Malo podalje, mještani sela Obod žene i djeca uzimaju vodu iz vojne godina, nje je u babinoj kući bilo najviše i nĳe je štedjela. Na žive rane u krstima. Uz mlade, i on se nekako osjeća mlađi, poletnĳi, hrabrĳi, ali: mnoštva detalja, koji su se odvažno uputili ka istorĳi, gdje im je i mjesto.
borac ove jedinice ranjen.
nekad u težim uslovima, pa su se ređale pobjede. I mi moramo pobĳediti.
Komandant jedinice Krsto Đerić “raportira”:
primĳetili dva-tri lica koja su pretrčavala ulicu. Odmah poslĳe njihovog
koji su u redakcĳu pristigli do 12. oktobra 1991.
– koliko je takvih, skrivenih cĳevi ostalo u već “prečešljanom” zaleđu?
naše vojne nauke. Za onog ko bi se usudio da napadne aerodrom, to bi
cisterne. Nigdje muškog uva. Gdje su? Pucnjava iz pravca Kupara biva Po nekom nepisanom pravilu kiša uvĳek prati vojsku. Juče, dok je Jedino nam smeta što, kad krenemo, slĳedi komanda o prekidu vatre. No, Ovo je samo jedna epizoda. Kolašinska... Krvave borbe na dubrovačkom ratištu
Srbima koje su ustaše dovodili u tadašnju žandarmerĳsku stanicu, nekada
- Što se tiče morala
- Najviše se plašim hrabrosti naše mladosti. Jurišaju kao da ispred i elana, stanje u jedinici je iz dana u dan sve
značio veliki, neposredni i konkretni bumerang.
upozorenja otvorena je vatra upravo iz crkve pored koje smo prolazili i
Hoće li biti nove sveske zavisi od situacĳe na frontu – od toga hoće
Pismo komandi titogradskog korpusa
“Franjo” boračka razbibriga
Visitora, Šita, Mokre planine i Čakora koji okružuju ovaj slobodarski kraj,
komande se moraju poštovati.
školu, a danas ruševinu, sipala je (danas baba) pregršti soli.
sve žešća. Armĳa će, rečeno je, nastaviti sa akcĳama dok Tuđmanove časnike i oružje mirovalo, ona je bila neprĳatelj sporazuma. No, već oko podne nebo njih ne stoji jedan podli neprĳatelj. Da, baš podli. Pucaju, mučki, s leđa...
bolje. Probleme oko nestrpljivosti i iščekivanja, koji naročito zamaraju
plaćenike ne prisili na predaju. Ni danas u Kotezima nĳesu zaboravili mučenika znaju da podignu bĳelu zastavu, a onda ospu rafalom. Naši motivi su Osojnik je sĳao smrt Ustaše u Titovoj vili
No, u mislima ustaša rađa se i takva ideja. Ona se, u stvari, rodila
li i dalje biti rata ili će na bojištima, konačno, zavladati mir.
iz još nekoliko okolnih objekata. Minut dva trajao je njihov napad. Gađali
gdje su se odvajkada ražali ratnici za slobodu, “gdje motika zvoni, gdje se
Sve više zarobljenih ustaša
A jedan pas, vučjak, ide između vojnika. Za razliku od svoga gazde,
Ratnici naši, sretni vam uspjesi trgovca Rista
vojsku, nekako prevazilazimo. Naši borci su svjesni zadatka, znaju
su nas snajperima sa prigušivačima. Poslĳe sat i po, stigla nam je pomoć i
1941. godine, a takav scenario su sada prepisali njihovi sljedbenici. Imali
na hercegovačkom ratištu
klepka čuje”.
Na tom ratnom putu, jedinice kojom komanduje Mikonja Bečanović,
ne plaši se narodne vojske. Pa je ostao tu. A gazda... 108 Miljevića i njegovog sina Jova. Dok ih je u stanici, pričaju nam, škopio jaki, jači od svakog neprĳatelja. Pobĳedićemo sigurno, u to niko ne može značajan objekat i dobro je što smo ovdje, a
da čuvaju jedan posebno
109
Oni su pomogli izlazak ovog izdanja:
izvukli smo ranjene i poginule. Tako smo mislili do jutros, kad je prĳavljen
su namjeru da napadnu aerodrom, pobĳu pilote, pokolju viđenje Srbe i
I dok kapetan Otašević sa ostalim ratnicima negdje na ljutom
Svim borcima ratnih jedinica na tromeđi Crne Gore, Hrvatske i
nĳe bilo gubitaka, a ranjen je samo jedan borac
Đuro Milošević i Veljko Živković – Žiška u Kolašinu bez svojih
Priče sa fronta
došli smo, što se kaže, u minut do dvanaest. (Ustaše su bile pripremile
stigli sa južnih položaja u Popovo polje – Dragan Kaluđerović, Željko njihov dotadašnji nadničar Nikica, baba je dodavala so. A onda su ustaše, posumnjati. Lutrĳa Crne Gore, Auto-moto savez Crne Gore, Mala privreda - Artiljerĳski okršaj počeo u 12 časova. Obruč jedinica JNA oko
Živomir Ninković, komandant
nestanak vojnika rezerviste iz Bĳelog Polja, Ratka Tomislava Krstića.
našim avionima zagospodare nebom. Za njih je bilo veliko iznenađenje
Dolĳale zvjerke
hercegovačko-primorskom kršu brani slobodu ovog naroda, mi im
Bosne i Hercegovine čestitamo postignute uspjehe u izvršavanju borbenih
Napad je osujećen
ustaških utvrđenja u Srebrnom i Kupatima se steže. U orbu ušle i jedinice iz
Otašević, Milan Pavićević, te njihovi drugari Zarĳa Koprivica iz Spuža uhvaćene i izmučene Srbe dodavali jedan drugom do zadnje stanice Tajanstveni mir u Popovu Polju remete isprekidani rafali. Znamo drugova nĳesu ni mogli, ni htjeli. Bablju gredu su zamĳenili Osojnikom,
scenario da zauzmu mostarski aerodrom). Na bilo koju provokacĳu od
vazduhoplovne jedinice u Mostaru
Industriaimport, Skupština opštine Danilovgrad, VUP Danilovgrad, DD
kad su ovdje stigli Crnogorci. A oni su došli u minut do dvanaest!
Ponovo s moralo u selo, i na žalost, Krstića smo izvukli, ali mrtvog. Bila je
Mojkovački dobrovoljci ne znaju za strah, to kažu i njihove
Dubrovnika. Ne, ne, sin joj nĳe ustaša. Niko u selu nĳe ustaša. Ni Ivo
poručujemo peko “Pobjede” da ne brinu za svoje porodice. Pomoći ćemo
zadataka za konačan slom ustaško-fašističkog zla. Istovremeno izražavamo
Jedno od najžešćih ustaških uporišta – selo Ravno, već desetak dana
pravca Trebinja. Objekte JNA, pa i Titovu vilu u Kuparima sa podzemnim
Dva ratna druga
strane hadezeovaca, odgovorićemo žestokom vatrom, nastavlja Đerić.
i Nikola Todović iz Pljevalja. Tehnika je izvučena, a do prvog mraka i – jame Jagodnjače u Ržanom dolu. Prĳe godinu dana ona je otvorena i ko puca. To su oni nestrpljivi borci koje ubĳa dosada. A iščekivanje je, bilĳarski štap automatskom puškom, kafiće hercegovačkim stĳenama koje
osiguranje Lovćen
to četvrta žrtva sinoćnjeg podmuklog napada.
• Trenutno vlada primirje. Vi poštujete odluku Vrhovne komande,
starješine, ali je sigurno da u tom junaštvu moraju biti i oprezni. Samo tako
Oblizalo. Tako kaže Mare.
im, a mlade generacĳe će ne samo pamtiti ovakve mobe, već će njegovati
žaljenje za neminovnim gubicima pokojnih junaka u ovom suludom ratu,
Među zarobljenicima nĳe mali broj okorjelih ustaša koji su do lakta
kontrolišu jedinice JNA, ali brojne vojne kontrole i danas upozoravaju da
Doktor Vujović priča o još jednom psu, koji je zaboravio “pse rata” –
A, provokacĳa od strane Tuđmanovih ekstremista ima. U Čapljini su
poslednji kamioni. Lazar Čolović kaže da će noćas konačno u Ravno, – kosti izvažene i pohranjene u novosagrađenu crkvu u Veličanima. Ona ponekad, i veliki neprĳatelj. Svjesni su toga starješine, ali šta se može. su pridržavale nišan krvnika. skloništima i tunelima, koriste hrvatsko oružnici za siguran zaklon iz koga
U dobri čas Crnogorci
ali koliko Vi vjerujete u ovakva primirja?
mogu sačuvati glavu i doprinĳeti da se ovaj rat što prĳe okonča.
(Interesantno, od 15-tak ljudi koji su ostali u oba Majkova, sin osim
slogu, jedinstvo i međusobnu solidarnost.
spremni da maksimalno pomognemo ugroženim porodicama poginulih
tamo nĳe bezbjedno poći.
je u brdu, a u podnožju od početka ovog oktobra gruvaju crnogorski
bjelosvjetske ustaške plaćenike – i pristao uz naše vojnike. Ni jedan odlazak
ustaše pokušale da zaustave i jednu našu vojnu kolonu. Intervenisali su
kojeg su juče naši drugari sravnili, a mi ćemo ga “betonirati”. Kapetan Bojištem se pronio glas: pao je komandant Krsto Đurović... okrvavili ruke u namjeri da po svaku cĳenu ostvare hrvatske fašističke mučki pucaju
- Nikoliko! Mi ćemo i dalje disciplinovano izvršavati odluke
Mare, kažu da nemaju sinove, imaju samo kćeri).
Miodrag Barjaktarević-Bago
i ranjenih boraca, znajući da ste svjesni uzvrišene patriotske dužnosti i
94
na izviđačka i stražarska mjesta ne propušta. Spava pored puškomitraljeza.
topovi i uz pomoć boraca Jugoslovenske narodne armĳe potiskuju ustaše
To je potvrdio i kapetan Raške, Mikonja Bečanović, komandant
ciljeve
policajci i tenkisti. Kad su vidjeli da sa crnogorskim borcima nema šale,
Dobroslav Bojević, koji iza sebe, kažu, ima duge ratničke staze (od Gruda Čepikuće su uzele danak. Osojnik je sĳao smrt. Nastao je haos, teži da nam pomognu. Uskoro smo došli do mještana koji su bili ucĳenjeni i 95 113
112
Dvadesetjednogodišnji Dejan Bogojević iz Titograda – prvi mu je priskočio
Vrhovne komande. Naša avĳacĳa ni do sada nĳe ni jednom zatajila.
Prisustvom crnogorskih rezervista mi smo dobili još šira krila.
Ante Oblizalo kaže da mu je izlaz kroz ormar u pećinu iza kuće, ono
Ivngrad
pravednih ciljeva borbe. Izražavamo vam punu podršku i našu apsolutnu
Svaku noć na istom mjestu. Vojnici ga pokrivaju ćebadima. A on, iako pas,
– Tuđmanove plaćenika. Pretpostavlja se da su ustaše u Jagodnjaču
jedinice koja e nalazi u Ravnom. On kaže: “Mi uspješno kontrolišemo
od
preko Konavala do Popovog polja) priča da je lako komandovati ovako svih gubitaka. Trebalo je spasavati ranjene, izvući mrtve, obavĳestiti primorani da izvuku poslednje mrtve oslobodioce sa Čepikuća... ustaše su se, kako to obično rade, pozvale na primirje. Našim borcima Na jučerašnje napade ustaških formacĳa Armĳa je žestoko
U jedinicama kapetana Rada Radomana
u pomoć. Ali ustaški snajperista je bio brži...
Nimalo me ne uzbuđuje ustaška presuda na smrt. Sve zadatke Vrhovne
Nĳesmo kršili primirje i tako ćemo se i ubuduće ponašati. A dokle će
što svi u selu prave. I zaista, mnogi iz kuća mogu izaći u pećinu.
spremnost i rĳešenost da se u svakom trenutku, kad to zatreba, neposredno
situacĳu na ovom trenu, ali to ne znači da je kretanje
ne podnosi civile. Ni o njegovom gazdi ništa se ne zna.
ostatak jedinica da je naređeno povlačenje.
Priča o vjernosti i požrtvovanosti kolašinskih boraca u danima
ubuduće niko neće stati na put, bez obzira na bilo kakva primirja, koja
hrabrom vojskom. Na ratištu su mi i tri brata, Veselin, Rajko i Miladin, svi bacile oko 500 ljudi, pričaju nam mještani Veličana, moleći da im imena slobodno. Garnizon JNA u Bileći, u kojem je trenutno lociran logor, ovih je odgovorila. Njene jedinice su bile nadomak Kupara i Srebrenog, ali ustaše
komande izvršićemo profesionalno i blagovremeno
to biti tako – vidjećemo. Mi smo tu da se odbranimo od mračnjaštva,
Vojska kapetana Radomana je mnogo toga našla u Majkovima. Tu je
ključimo, sa vama, u borbena sadejstva za slobodu i integritet Crne Goe i
Detonacĳe iz Kupara bivaju sve jače. Očekuje se, kažu, i vojska sa
Svakodnevno nas zalutale ustaše provociraju snajperskom
ne pominjemo. Spisak 188 punoljetnih muškaraca iz Popova polja koji vatrom.
dana postao tĳesan da primi sve ustaše koje naše jedinice svakodnevno
su
Nikšićani. Da smo ranĳe bili ovdje, već bi davno Ravno palo, osmehujući - Treća četa je već bila stradala, priča Veljko Živković – Žiška. Tamo hercegovačke istorĳe prenosila se od čovjeka do čovjeka. Drug do druga, sa “druge strane” lažna. Da ste ih samo vidjeli sa kakvim žarom i ne bi bile to što jesu kada još jednom iz svojih mračnih jazbina, mučki, kao
Paštete i poljski kreveti
Bio je 23. septembar. Snajperista u crnoj majici, iz usaškog gnĳezda
da zaštitimo mirni narod, a ljudi ove zemlje kasnĳe neka se izjasne
u maju dolazio Šime Đodan. Priredili su mu veliku feštu. Ostala je njegova
Zdravo tata!
su u Jagodnjači
položaja iz pravca Trebinja. Čekaju se i kanonade sa brodova Jugoslovenske
Jugoslavĳe. završili, odavno se zna. Ostali su za nas bezimeni, jer
zarobljavaju na hercegovačkom ratištu. Za nekoliko stotina “bilećkih”
Niko ne može garantovati da se to i vama neće desiti. Zato se čuvajte pri
su nam bili svi drugovi. Odlučili smo da se probĳemo do mjesta okršaja.
hrabrošću su krenuli prema Čapljini! Ne vidim toga neprĳatelja, koji nam
se priča kapetan. A profesor Branko Pavićević, pita: sretoste li mi gdje iznad sela Vitanjina, digao je snajper na vojnika JNA... junak do junaka. Oči stisnutih suza kretale su pjesmu: Kolašinci, lĳepo što su i naučile ne bi otvorile vatru. Da bi izbjegle gubitke ljudskih života,
Za nejga, u nebeskim visinama gotovo da nema tajni. U “galebu”
o političkom uređenju. Ako budemo primorani da vodimo borbena
fotografija sa počastvovanim mještanima ispred škole. Našli su drvenu
Ne znam gdje si, ali sam ti ipak napisala ovo pismo. Jer, ako se brzo
povratku”. Na pitanje koliko su bezbjedni borci ove jedinice, Bečanović
Ja i Zlatko Milošević uzimamo terensko vozilo iz Komande. Palimo ga na
vamje ime...
može stati na put, a i ako stane, loše će proći – odlučan je potpukovnik
ustašu Mustafu Delića, kojeg smo na Grabu, sa još dvojicom koljača, Počeo je rat: Ponovo uz vas, građani Mjesne zajednice Podbišće kod Mojkovca, zarobljenika, ova robĳa je, bez sumnje, pravi spas. Jer, kako ističe jedincice JNA su se vratile na rezervne položaje. Granate iz ustaških
dejstva, sasvim je sigurno da ćemo sve zadatke izvršavati uspješno. Treba
ili “orlu”, bilo da je u borbenoj akcĳi, ili u izviđanju, potpukovnik JNA
Treći bataljon Desete crnogorske brigade zaprĳečio je odstupnicu
kamu sa urezanom “šahovnicom” i godinom 1971. Kod sĳede starice, koja
ne vratiš da se podsjetiš na moje pismo. Žao mi je što je rat, a još više mi je
sa zbora povodom sprovođenja aktivnosti u vrĳeme neposredne ratne
objašnjava da su straže maksimalno pojačane, tako da ovuda ni ptica ne
I danas ih je, među ovdašnjim žiteljima od 18 do 65 godina, dosta. aerodromske
se, ljetos – kad nam major stigne bez činova. A, major ne skriva osmĳeh,
žice i krećemo. Vjetar i kiša ulaze u vozilo. Kad smo se približili, sreo nas
izvode operacĳu. Ja nikoga nĳesam postrojavao pod šahovnicom, za što su
Krsto Đerić.
uhvatili ja, Željko Otašević i Milan Pavićević prĳe tri dana? Otpremili smo Kažu da Herceg-Novi nikad nĳe bo tih kao tog dana. Autobusi iz 125 komandant garnizona pukovnik Milan Stublinčević, ovdje su preduzeli sve minobacača, njemačke proizvodnje, dosezale su gotovo do
124
da se zna da mi još u minulim akcĳama nĳesmo koristili ni deset odsto
Živomir Ninković, jednostavno gospodari situacĳom. Iako još nĳe napuni
ustašama iz Dubrovnika na zapad. Vojnička principĳelnost
je ostala u selu, i za njom stalno ide prelĳepi pas ptičar, našli su “papirno
žalosnĳe što te evo devet dana nema. A i čuju se noću povremeni pucnji.
opasnosti.
može neprimĳećena da poleti.
mjere da se u potpunosti ispuštuje pravilo JNA i međunarodne konvencĳe
Svaki – sklon je da vjeruje jedan oficir.
ga u bilećki zatvor, kaže profesor. Olovku je puškom zamĳenio i Nasto Ranko Adžić, koji je izvukao ranjenog mitraljesca Božidara Milikića. Sinić, kao i danas, ustaše su otvorile žestoku vatru na jedinice JNA, upućen spasiocima sela – tako on zove Gvozdenicu i Jelića. se pomene ova rĳeč, piste na Čilipima.
je
U primirja ovdje više niko ne vjeruje. Kada ali dvojicu uhapšenih, koje smo pustili
me optuživali. U Trebinju smo saslušav
Konavala nĳesu došli. Na pĳaci nĳe bilo grožđa. Đaci su se prorĳedili,
našeg potencĳala...
četiri decenĳe života, komandant je jedne elitne vazduhoplovne jedinice.
srce” na kojem piše: “Otvori ovaj list naći ćeš moje srce”. Kada otvoriš piše:
Želim tebi i tvojim drugovima mnogo sreće. Ne znam hoćeš li pročitati ovo
Kao da zbog toga, ovdje nema ptica. Jedino “papagaj” Franjo prati
o humanom odnosu prema ratnim zarobljenicima. Uslovi smještaja ne
- Nas je juče poslĳe podne i danas tukla minobacačka baterĳa iz
Umotavamo ga vjetrovkom. Božo krvari. Čizma se nĳe micala sa papučice
vojnici i starješine nepovjerljivo vrte glavom.
Bulatović, novinar iz Titograda. Završili smo zadatke na južnomfrontu, prolaznici takođe. Samo su kamioni sa oznakama JNA remetili tišinu i su ih ustaše iz drugih krajeva Hercegovine dovodili vozom u Ravno, jer nĳesu izgledali kao neprĳatelji. Nĳesu zvona zvonila prĳe masakra u Nastupila je još jedna prohladna noć na ratištu. Srećom, bez kiše i
koje čvrsto drže reon prečnika oko šest kilometarana potezu Ston
Iz bilježnice – Slano
Hrvatsko vrhovništvo i još neke profašističke strukture uporno
Hrvatska, ustaška vlast ga je proglasila ratnim zločincem, a ovih dana ta
“Otvori moje misli i naći ćeš koga ljubim”. Kada i to otvoriš – fotografija iz
Kad se kaže: “barski bataljon”, to izaziva averzĳu kod mnogih, skoro
pismo ali ako ga pročitaš znaj da te puno volimo, tvoja Dajana, Monika i
razlikuju se od onih koje imaju pitomci ovdašnje škole rezervnih oficira, a i
ovu jedinicu. Papagaj je “ratni trofej” Veska Bigovića i ostao je miljenik
rejona hotela “Belvedere” iz jednog usjeka koga nĳe lako pogoditi sa
Kapetane, jeste li to vi?
- Ma kakva primirja, odmahuje rukom vojni policajac Rajko
– Čepikuće – Mikuljev krst – Mravinjaci – Butĳeri. Kako saznajemo, među
gasa. “Ostavite me, nemojte tako ludo voziti, čuvajte vaše glave”, govorio
sad smo ovdje, kaže Bulatović. Biće i ovdje brzo završeni zadaci, dodaju žurili ka Debelom brĳegu. Pratili su ih brižni pogledi i mnogo ruku koje su tadaje ovuda pruga prolazila. Odatle do jame stajali su samo kod babe i Čepikućama. A kad se to dogodilo ja sam bio u Slanom, i na onom potezu su novih pogibĳa. O jučeranjim gubicima, kojih je predstavljaju borci, sigurno
nastoje da nas odvoje od naroda. Taj scenario specĳalnog rata dobro nam
ista vlast, u nekada “crvenom” Splitu, izrekla mu je smrtnu presudu!
svih crnogorskih boraca u Hercegovini i oko Dubrovnika. Vjerovatno je to
rata, sa mnogo naroda, i preko veliku “U”.
Dubrovnik ostaje u blokadi
tvoj mali Vladan. Ćao tata i vrati se.
svih boraca. Nose ga i paze još od Dubravke i u šali kažu: “To je jedini
hrana im nĳe lošĳa od one koja se sprema za borce JNA na frontu. Redovno
bilo koje tačke, sem sa mora i to veoma preciznom vatrom. Prema tome
crnogorskim borcima nema žrtava, dok ustaška strana, po nekim
Braća po oružjuprocjenama,
Đurović. To je čista farsa. ustaše traže primirje kad im je najteže, kad im
moje jedinice izvanredno izvršile zadatak. Presjekli su komunikacĳe Popovo
je Božo. Za sedamdeset minuta stigli smo u Trebinje.
borci Budo Bečić, Dragan Ćetković, Dragoljub Bojić, Miško Peković, Raco mahale. Slično je bilo svuda na putu – ka frontu i Nikšiću. Trebinju. Svuda žandarmerĳske stanice, prisjećaju se dok prolazimo crkvi u Veličanima. Ratni dnevnik novinara bilo, podaci još nĳesu saopšteni.
je poznat. Mislim da ni u tome neće uspjeti. Mi smo iz naroda, moji piloti
- Nimalo me to ne uzbuđuje, kaže smirenim tonom Ninković.
zbog reformističke vlasti u Baru i uticaja te politike na odziv boraca pri
Da čovjek ne povjeruje koliko je ustaštvo duboko u hrvatskom
Dajana Čejović, Titograd
mupovac od kojeg ne čuvamo leđa”.
Ako mi dugo pamtimo, vi zaboravite. Bolje je tako, drhtavim glasom
– kaže admiral Jokić – oni koji koriste svaku situacĳu da lociranjem oruđa
Jutros smo među borcima Pete crnogorske brigade mogli da čujemo
ponestane hrabrosti i municĳe. Situacĳa ni rata ni mira, trenutno, njima
Kostić, Lakić Tomić... Opet smo krenuli ka Čepikućama. Dugo smo lutali, tražili put. Tek u već nekoliko dana trpi velike gubitke. i besplatno dobĳaju novine, cigarete i higĳenski materĳal, a odnedavno U Cavtat nema struje i vode. Ustaše su minirale vodovod koji napaja ovaj
Polje – Zavala – Slano. Potom je na moje mjesto došao general Eremĳa. Kad
kuda su prolazili crnogorski rezervisti.
nĳesu došli sa Marsa! Ja sam rođen Glamočanin, znam šta je život, šta su
Poznato mi je od koga je došla ta presuda i kako je uslĳedila. Tome,
narodu.
mobilizacĳi. Ali, barski bataljon ne postoji. Postoji bataljon u kojem je skoro
Oružje gasi žeđ
preko Crvenog krsta, stižu im paketi od rodbine. Porodice zarobljenika,
“Papagaj Franjo” je prava boračka razbibriga. A briga im je dosta. I
Susret u Cavtatu
u urbanim gradskim reonima sprĳeče nas da ih neutrališemo, jer znaju da
i vĳest, koja je sve potresla. Dvojica starješina, koji su pokušali prĳe dva
Prvim linĳama fronta civilima ni danas pristup nĳe bio dozvoljen.
zoru osjetili smo barut. Nĳesmo našli vojsku i mislili smo da se već probila.
najbolje odgovara.
Dobrovoljci, među kojima i tri druga iz IGM “Radoje Dakić”, koji
Ostavljamo artiljerce, a prema Zavali i improvizovanoj bolnici, Na jednom od tih kamiona sjedio je i Dejan Brankov Bogojević veli nam, poslĳe malo ćutanja, starac Marko dok dvĳe jabuke nudi vojniku. sam otišao sa ovog terena, samo što nĳesu zaplakali Radomir Radović i Drago grad. Prodavnice ne rade. Neke su radile dan – dva dok su imale nekih zaliha
jednostavno, ne obraćam pažnju. Ne zanima me! Moji drugovi piloti i
ljudi, i ne pada mi na pamet da pucam u civile. Vjerujem da će biti sve nĳesu
trećina sastava iz Bara, a ostatak čine ostaci jedinica koje, takođe,
Antun Pešĳa, lokalni iseljenik u SAD, u Mičigenu, ohrabren početnim
mimo ratnih. Mr Krsto Bošković je, na primjer, prekinuo specĳalizacĳu i rad
ćemo mi štititi gradske zidine.
su se na frontu pobratimili, popunili Treću četu Prvog bataljona Desete
Produžili smo dalje. U Trebinju sreli smo civila. Zamotana mu lĳeva ruka.
probĳamo se zahvaljujući vojsci. Dr Momčilo Bulatović sehvali da od iz Titograda. Dvadeset jednu godinu je imao. I mnogo snova u očima. Treću ostavlja uz crkvu. vojska obavještava o njihovom zdravstvenom stanju. Zbog toga smo robe. Radi plinska pekara. Njen vlasnik je, naravno, Šiptar.
Očekuje se da će novinari ući u ovaj vatreni reon najkasnĳe sjutra ili
Todorović.
ja imamo daleko važnĳe poslove koje nam diktira trenutna situacĳa. A
mogle da budu formirane. Tako
kako patriotski narod Jugoslavĳe kaže... ovaj bataljon, kojimkomanduje kapetan
uspjesima HDZ, dovezao je u Majkove, brodom, prĳe pola godine američko
Građani Kolašina vojnicima na frontu
Razgovori o deblokadi Dubrovnika, nakon mučkih ustaških metaka
na doktorskoj disertacĳi. Hasan Gaši je kući ostavio troje maloljetne djece i
Kad bi pogled ubĳao, vojnici i oni što su sa njima, bili bi mrtvi. Šta je istina
prekosjutra. Informacĳe koje, međutim, stižu sa prvih borbenih linĳa govore
Rekao nam je daima vojske naprĳed. Tek kasnĳe smo shvatili zašto je dugo
crnogorske, kojaje stradala na Čepikućama
jutros u ovom hercegovačkom kamenu ima bolnicu, ništa goru nego u Otpozdravljao je, pričaju njegovi drugovi, dječacima na raskrsnicama što – kaže Stublinčević, veoma ljuti na posmatrače Evropske zajednice zato što Radi i kafić “Mali kamen”. Njegov vlasnik Marko (nemojte prezime, 123
Situacĳa je ovakva: ni rat – ni mir!
122
Uz vas smo!
vino, alat, 50 odĳela, elektromotore, pumpe, gume “mišelinke”, opremu za
Rade Radoman iz Virpazara čine i Ivangrađani, Bjelopoljci, Andrĳevčani,
koji sĳu smrt, prekinut. Dubrovčanima postavljeno osam uslova. Ako ih
suprugu... Ipak, Gaši kroz istinski osmĳeh tvrdi: “Dobro li je sa Crnogorcima”.
MUP-ovci u suknjama
o tome koliko je ovdje bilo pripadnika MUP-a Hrvatske. “Kroacĳa” zbjeg visoke
da artiljerĳske jedinice JNA, stacionirane u okolini Slanog, žestoko tuku
smišljao odgovor.
Titogradu. Do sada smo, priča doktor, bili u šatoru, dolje u Polju, a od su pozdravljali kao pravi vojnici. Pošao je da im zaštiti miran san. ne vide kako se hrvatska strana odnosi prema zarobljenim pripadnicima molim vas, veli) objašnjava da mu je dao naziv po ovdašnjoj omladinskoj plaži.
• Odnedavno ste na ovom prostoru sa vašom jedinicom. Imali
kupatilo, brdo poštanskih koverata, ustašku literaturu, automobil “ford
Pljevljani, Rožajci, Titograđani, Nikšićani.
ispune, dobiće i vodu i struju
Na ratištu kod Dubrovnika
JNA. primjera radi, ni danas ne znamo da li je u životu, a kako li gdje je
Tako vele i Mujo Asanovski, Sabrĳa Tiganj i Mujo Koljenović.
“A” kategorĳe
ustaške položaje.
jutros u srpskoj kući sa pravim bolesničkim sobama. Do sada smo ja i Prevlaka – vrata Boke. Debeli brĳeg. Front prema Dubrovniku. Oktobarska kiša dosadno sipi. Rezervisti i dobrovoljci se okupili, Varljivi mir na dubrovačkom ratištu Kafe i sokova nema. Samo uvoznog piva i žestokih pića. Cĳene su sasvim
Na frontu od Popova polja do Zavale
ste puno borbenih dejstava. Pomagali ste pješadĳu, naročito crnogorske
Zaposjeli su Planikovo brdo i zaprĳečili jadransku magistralu na
automatik”... To su mu našli u kući u bunkeru. Kuća mu je otišla u vazduh.
Dragi drugovi vojnici
mirnodopske. Pitamo konobaricu sa širokim osmjehom, koji joj ne silazi sa lica,
ubĳaju vrĳeme. Sati su predaha i neizvjesnosti kada i gdje u akcĳu...
U sjevernom dĳelu hercegovačkog ratišta, na području Nevesinja,
kolege doktori – Dragan Knežević, Radonja Zeković, Nenad Vučković, Tragovi na kamenu Prokleto Ravno. Vojnički život. Ustaše što vrebaju. Pale su i prve žrtve. U Ima još jedn u Dubrovniku, u ulici JNA broj 14. To im je, izgleda, jedino i preostalo. Ustaške formacĳe su u
rezerviste u borbama protiv Tuđmanovih bojovnika oko Slanog i
tom dĳelu, prekinuvši ostupnicu ustašama iz Dubrovnika prema Zapadu.
Ispunjeni ponosom navas i vaš udio u ovoj borbi, mi vam poručujemo
Ustaše u obruču
Sinoć je u selu Gruda poginuo Petar Medigović. Još jedan vojnik ubĳen
Krug oko pakla
vojničkom pogledu sasvim slomljene na ovom ratištu, i ne mogu da
U
Gackog i Čapljine, i danas je bilo mirno. General major Milan Torbica,
Milovan Bogavac, Srbo Đorđević i dr zajak ukazali pomoć 768-ici boraca, Dejanovom domu u Titogradu – zebnja. Majka Vasilja kao i hiljade majki u Dva brata Srećko i Balša Raičević su ostavili svoj kafić u Karađorđevoj hotelu “Kroacĳa” u Cavtatu čekao sam jednu novu godinu. Bilo je kako se zove jedno lĳepo, rascvjetalo drvo pred kafićem.
Hrabrost lĳeči rane
131
130
Dubrovnika?
Oni su oslobodili od ustaša Gornje i Donje Majkove. I pored
da organizovano vodimo brigu o vašim porodicama. Ta je briga postala
je mučki iz ustaškog snajpera. Koji po redu, u vrĳeme takozvanog primirja?!
62
- Ne znam jugoslovenski. Ja sam Rumunka, odgovara.
ulici u Titogradu i prĳavili se u dobrovoljce. Prvi je krenuo Balša, za njim
i mi u tom momentu u njemu nĳesmo vidjeli neprĳatelja, već pacĳenta, Stigli smo na mjesto gdje se sinoć vodila borba. Razbacana oprema komandant Užičkog korpusa, odgovarajući na pitanja novinara na gala, veselo i mirno... računaju na bilo kakve uspjehe. Opet će, vjerovatno, tražiti da armĳa
Crnoj Gori – strepi, otac Branko ponosan na sina vojnika stegao srce, brat
- Da, učestvovali smo u tim borbenim dejstvima. To je, ja bih
Pošao da vidi tetku
prethodnog minobacačkog dejstva, najhrabrĳi ustaše su ih sačekali.
svakodnevnica svih organa naše opštine, svih naših preduzeća, ustanova
A juče su, samo nekoliko sati prĳe Petrove pogibĳe, održani razgovori
Hrvatski oružnici zatražili prekid vatre, da bi još jednom, mučki
popusti. ali, njen stav je odavno poznat. Predaja oružja, pa sve ostalo.
i oružje. U kamenu prepoznajemo tragove. Počeli smo da sumnjamo da
starĳi Srećko. Da se bratu nađe pri ruci, da brani čast i obraz crnogorskih
mada znamo da se oni prema našim borcima tako ne bi ponašali. Kad je Stojan sve češće zagledan negdje u daljinu. konferencĳi za štampu koja je danas organizvovana u Nevesinju, istakao je I bilo je davno. Na južnom dĳelu dubrovačkog fronta ni juče se nĳe pucalo. Brigada Za susjednim stolom sjede četiri starĳa mještanina. Okrenuli leđa
rekao, profesionalno obavljen posao, kako to JNA radi. Koordinirali
Popovo polje liči na jezero. Konačno ćemo u Ravno, poručuju
Nekoliko njih pucali su iz automobila na udarno odjeljenje koje vodi kako
i službi, i mnogih pojedinaca. To shvatamo kao dio naših ratnih obaveza.
na Čilipima o deblokadi Dubrovnika. Trebalo je da se danas nastave, ali
Danas je sa novinarima
osuli paljbu po položajima jedinica JNA u Kuparima, Srebrnom i na Ivanjici.
vojnicima i ćute. Ne pitaju ništa.
ratnika...
je
vidio da i njega lječimo kao i ostale, obratio mi se: doktore ako preživim, vojska ovuda prošla, pokupila bi oružje. Shvatili smo da smo upali da su pripadnici Korpusa, sastavljenog od vojnika iz Užica, Valjeva, Kraljeva, U hotelu “Kroacĳa” kročio sam ponovo prekjuče. Vjerovatno poslednji u PRESS-centru u Herceg-Novom
“Veljko Vlahović” popunjava “praznine” na zpcima. Dojučerašnja ustaška
artiljerci Titogradskog korpusa. U improvizovanoj bolnici pomoć
smo dejstva sa jedinicama kopnene vojske, analizirali akcĳe, planirali
kaže kapetan Radoman “ludo hrabri” potporučnik Željko Kovaččević. Sa
Sada vojska kapetana Radomana kontroliše jadransku magistralu.
Nećemo dozvoliti da nĳedna porodica našeg ratnika ostane nezbrinuta, a
nĳesu.
razgovarao i komandant brigade “Veljko Vlahović”, potpukovnik
Vojska uzvratila. Sukobi traju, a ustaše otvarju vatru i iz svojih utvrđenja u
dođite kod mene na Korčulu. Te krvoločne zvĳeri kad zarobite, onda klopku. Ustaše su nas držale na nišanu. Znali smo da moramo biti Čačka, Čapljine... Među njima su i vojnici iz Nikšića, koji su uz rezerviste iz put. I nĳe mi žao. Naime, toliko mržnje u očima ljudi koji se ovdje nalaze u vojske. Potpukovnik Uz molo privezana dva ratna broda.
uporišta Brgat, Dubac i Kupari u rukama narodne
Među dobrovoljcima su i Zoran i Bogdan Boljević, stasiti mladići,
u
Kobni 5. oktobar
zadatke, grešaka nĳe bilo i tako ćemo raditi ubuduće.
potporučnikom
Uhvatili su desetak Hrvata koji su bili, naravno, u posjeti Dubrovniku,
ukazana 768-ici boraca Kovačevićem, momkom koji još nĳe napunio ni 25-tu,
to znači bez ogrĳeva, bez hrane i drugih potreba za život.
Danas je komandant Vojno-pomorskog sektora “Boka” viceadmiral
Kostadin Koprivica. Njegova jedinica, poslĳe trinaest dana vođenja
dubrovačkim hotelima
zatim Miodrag Radović, Igor Marković, Milutin Rajović, Bajo Šuškavčević,
Koprivica priča ratne strahote
progovori njihovo kukavičko srce, kaže doktor. hladnokrvni. Izlazimo iz kola i počinjemo da se ponašamo kao izvidnica. sjeverne Crne Gore učestvovali u ratnim operacĳama na potezu Popovo Polje skloništu ovog lĳepog zdanja nĳesam osjetio nikada u životu. Potkovicom jedine ulice i širokim trotoarom prođe tek poneko. Nailaze
• Na aerodrom su pristigli crnogorski rezervisti, koji čuvaju avione
jurišali su Vojin Spičanović, Ranko Petranović, Drgan Cicvarić, Željko
četiri Rumuna i jednog Hrvata iz Bosne sa njima, drogiranog Hrvata koji je,
Budige sigurni u to i neka vam ta sigurnost olakša sve teškoće
Miodrag Jokić, u razgovoru sa Televizĳu Crne Gore, i uz “soliranje” novinara
gotovo neprekidnih borbi, stigla je na kratki odmor u Igalo. Iza njenog
To
Dobru saradnju ova improvizovana bolnica ima i sa trebinjskom. nas je i spasilo. Vraćamo se nakon što smo saznali gdje je položaj – Slano. rezervisti Svetozar Ulićević, Momir Stĳepović, Zdravko Knežević... Da pogled može da ubĳe, kapetan Mustafa Baraković, Vladimir Janković dva mlada čovjeka i živo razgovaraju. Prekidaju dok prolaze pored vojnika.
A onda dolazi kobni 5. oktobar. Na ratištu je pao komandant Vojno-
Popovo polje više nĳe polje – od sinoć je jezero. Sve pliva u vodi
i pistu od hrvatskih ekstremista. Kakav je Vaš utisak rezervistima?
Klasić, Žarko Leković, Goran Vukašević, Milorad Barac, Zoran Jovović,
kaže, pošao da vidi tetku kod Slanog, šefa protokola predsjednika opštine
koje rat i ratni položaj neminovno donose. Stojte čvrsto na braniku naših
ostalih redakcĳa, rekao da je Dubrovčanika postavljeno osam uslova koje bi
pohoda kroz dubrovačko ratište, ostala su oslobođena konavoska sela,
Nakon dvodnevnih borbi u Dubrovačkoj Župi i uspješno izvedenog
i Blažo Janković, zatim snajperisti Mirko Šćepanovi, vozač Radovan Tomašević i narodna, pretresa
- Zadatak su dobro izvršili – kaže Torbica. Naše jedinice su ovdje da bi
naših jedinica, koje još uvĳek nĳesu znale da je naređeno povlačenje.
Ni jedan povrĳeženi vojnik ne čeka više od pola sata da bi dobio i pomorskog sektora Boka, kapetan bojnog broda Krsto Lazarev Đurović. Svi su oni došli da popune Treću četu Prvog bataljona Desete Na ratištu oko Dubrovnika vojska, ova naša Prolaze. Jedan međutim, zastaje, okreće se i uporno gleda u naš sto, uokviren
- Prisustvo crnogorskih rezervista dalo nam je još veća krila!
i blatu. Jedino teški vojni kamioni prolaze putem od Mrkonjića preko
Dragan Ostojić, Milorad Vuletić, Stojan Sjekloća i Željko Milić.
Dubrovnik. Taj šef protokola je ženskog roda i u svom polnom mjestu je
granica, ne dajte fašistima da ostvaruju mračne ciljeve, budite hrabri i
valjalo da ispune da bi dobili vodu i struju. Prvi i suštinski uslov je predaja
uniformama. Prilazi.
Obavĳestili smo Komandu. Dok se pominju helikopteri i avioni, kojima
crnogorske brigade. To je ona, već legendrna četa koja je stradala od
najkomplikovanĳu medicinsku pomoć, ako mu je potrebna. Prvu ima Linĳom fronta se pronio glas – pao je komandant Krsto. A, ko nĳe čuo pomorskog desanta na Kupare, koje su ustaški bojovnici u bezglavnoj panici, teren, hvata ali i činjenica da je izgubila samo trojicu svojih boraca, dok je njih
vaš reporter – bili su na mjestu mrtvi. sakrivene ustaše. Danas obećani, organizovano novinarski
sprĳečile međunacionalne sukobe, u čemu su dosad imale uspjeha, i nĳesu
Veličana do Zavale. A iz Polja, dok se nekako probĳemo do jedinica
Na svakom koraku ja u njima primjećujem čojstvo, junaštvo, čast i
bio sakrio prilično novca i jednu šifrovanu poruku (sve to je stalo).
postojani kao što ste do sada bili. Čuvajte se, jer je evidentno da prljavi rat
i razoružanje svih paravojnih formacĳa i svođenje broja pripadnika MUP-a
odnoseći sa sobom poginule i ranjene, napustila, na dubrovačkom ratištu je
dvanaest, uglavnom, lakše ranjeno. Da se ne bi pogrešno shvatilo, i to
Ljudi ovdje osjećaju stravičnu mržnju prema vojnicima. Dočekuju ih, da
mučkog ustaškog napada, u Čepikućama. da se politička
put u Cavtatu na pregovore već poznatih zaraćenih strana nĳe bio odveć
odmah, ovdje na terenu. se, navodno, treba da izvuku mrtvi i obavĳeste živi, nas sedmorica sami tačne tvrdnje nekih stranačkih lidera u Bosni i Hercegovini Jedinica kapetana Radomana je uglavnom po okolnim brdima. Išli
za njega? Nema vojnika, nema starješine. Običan, jednostavan, skroman
Titogradskog korpusa, vojska izvlači tehniku iz vodenog okruženja.
poštenje. Crnogorci su, uostalom, uvĳek bili takvi. To me impresionira!
Da čovjek ne povjeruje
kakav su započeli i kakav vode Tuđman i njegovi legionari, veoma lako
nanivo od januara ove godine.
je veliki gubitak, ali gubici su u nekim drugim jedinicama, ipak mnogo
kako, sa širokim osmjehom, udvorički im se klanjaju, kunu se da nemaju veze sa
Među njima, odvažnim dobrovoljcima, trojica su posebna. Banja
odlučujemo da izvučemo svoje saborce i drugove.
situacĳa u ovom dĳelu Hercegovine iskomplikovala otkad smo mi došli. Nĳe
Najviše problema imao sa dobrovoljcima, objašnjava doktor čovjek. Omiljen komandant. Ratnik sa srcem. Komandant sa kojim su se zavladalo zatišje. Prekid vatre su tražili hrvatski oružnici. Udovoljeno im je u izazov. Saopštenje će, ionako, da uslĳedi. Hoću iz ovog pakla
Nĳe to ništa, vojsku, odavno se to zna, prati kiša, da ne kažemo i
Dragi su nam, dobro su došli, zajednički analiziramo zadatke i odlično
smo sinoć sa njim na brdo Drvenjak (na kojem nema ni jednog drveta, sve
odnosi ljudske živote.
Dakle, ako Armĳa u ovom zahtjevu istraje, položeno ustaško oružje će
17 časova. Noć je protekla mirno, a u prĳepodnevnim satima specĳalne jedinice
veći.
Krećemo putem pakla. Oko već dobro poznatih ratnih kota i
Katnić, Radovan-Kušo Jovanović i Milan Radonjić su radnici IGM “Radoje
Bulatović. Stigli su na front i teško bolesni ljudi u godinama – jedan je Vlatko Milošević, Veljko Živković – Žiška, Branko Vlahović, Đuro tajna da se ovdje bilo da i sada ima stranačkog naoružavanja stanovništva. HDZ, posebno sa snagama MUP-a. Istovremeno, prosto ih sažižu pogledom.
vojnici dičili. Zadojen ljubavlju prema rodnom kršu i zakletvom predaka,
sarađujemo.
još ponešto, kažu, pomalo u šali, danilovgradski artiljerci koji su sinoć
goli kamen). Na tom uporištu dobrovoljačko odjeljenje: komandir Rajko
U GornjimMajkovima u kući – kafani Iva Oblizala, našli su
ugasiti žeđ u Dubrovniku. Sudeći po dosadašnjim obmanama dubrovačkih,
Srećno svim ratnicima Crne Gore, srećno svima pripadnicima JNA i
JNA su, kako se to kaže, čistili teren u Kuparima i Srebrenom od zaostalih
Komandant Koprivica je danas novinarima najviše govorio o
Milošević, Dragan Kljajić – Džaja, Boško Mirović, Željko Kljajić, sami sebi
Najproblematičnĳa tačka je Čapljina. Tu su pripadnici HDZ-a davno počeli sa
recimo sa svježim moždanim udarom nedavno operisan... Trebalo bi zato prvi je u pomoć hrabrom komandantu priskočio Dejan Bogojević... Dakić”. Pošli su u vojni odsjek, prĳavili se u dobrovoljce i, ne čekajući red, gubilišta. Od Herceg-Novog do Vrbanja, tek poneko vojno vozilo. Dalje, Izvinite, veli, jeste li Vi kapetan Mustafa Baraković?
ustašku dokumentacĳu imena i prezimena dva voda “gardista” koji su
Pavićević i vojnici: Momo Pođanin, Zoran Boričić, Srećko Bakić, Vojo
TO sa područja kolašinske opštine.
ustaških vlasti, koje, uprkos žednom pučanstvu, slušaju direktive iz Zagreba
ustaša i minsko-eksplozivnih naprava.
onome što su zaticali u zauzetim konavskim selima.
Kuda nestadoše MUP-ovci?
odmah došli na front.
sve dobrovoljce prĳe upućivanja na front detaljno pregledati. naređuju zadatak koji se zove – drug. se borili, našli su i radio stanice, nekoliko pakovanja dum-dummetaka, Perišić, i puškomitraljezac Aleksa Adžić, Ljevorečanin od 63 godine. - Jesam, brate, a ti si – taj (ime mu ne smĳemo pomenuti). bio si mi 1984.
prema Zubcima i Trebinju, austrĳski makadam. Ni sve vještine našeg
napadima na kasarnu, oficire i njihove porodice. zbog toga smo bili primorani
Pao je i Dejan Bogojević.
Građani, ustanove i preduzeća
– žeđ će da potraje.
104
105
- Poslĳe žestokih okršaja kod Zvekovice, zarobili smo negdje
Da svaki dogovor o prekidu vatrenih dejstava sa ustašama krako traje,
Prolazimo kroz Ravno. Opkoljavamo kuće. Starac ćuti. Žena plače.
da Centar za auto obuku preselimo i Čapljine i tu stacioniramo našu jedinicu.
Danas je u ovoj bolnici, poslĳe kiše, bilo dosta posla, ali ništa iz Kolašina U kući njegovog oca Branka uselila se tuga. U bratstvu Bogojevića - Kad doznao šta je bilo u Čepikućama, zgrabio sam vojnu opremu, odavno provjerenog vozača Voja Bečića, kome je volan ispunio radni, a godine u komandi u školi rezervnh vojnih starješina u Bileći. I bio si dobar
Okolo brdo do brda. Na svakom po jedno odjeljenje.
propagandni materĳal...
A snajperistima, skrivenim po kojekakvim katakombama konavskih
oko 70 ustaša. Među njima je bio
vojnu knjižicu u džep, i pravac Orahov do. Sa mnom su došli moji najbolji Cavtatu je oštećeno možda deset odsto kuća. Nĳedna u starom i jedan broj Kurda. Trojicu smo ubili
U
Prst nam poigrava na obaraču. Ipak ga, nekako, kontrolišemo. Tek kad
Prilikom dolaska na ovaj teren bili smo napadnuti od strane pripadnika HDZ-
ozbiljno, uglavnom, prehlade, reuma... No i kad je teže, hrabrost lĳeči u Staniseljićima – takođe. U srce svake crnogorske majke. Dva hrabra da ga oni poštuju samo dok im je potreban da pregrupišu snage, pokazalo se bogme evo i ratni vĳek, ne mogu da izbjegnu rupe na ogoljenom putu. vojnik – odgovara mladi i energični kapetan koji je sav u pokretu i gestu. I kojeg
Mare Bulat živi poviše Ivanove kuće. Pobjegla je, pa se vratila.
Vraćamo se u sumrak, idemo pored kuća. Radoman spava u šatoru,
kuća, nikad se ne zna.
kod Zvekovice i pronašli njihova dokumenta iz koji se vidjelo da su sa
gradskom jegru. Gađane su samo one u kojima su bila ustaška uporišta. Ovdje
počinjemo pretres, daje nam koverat sa hiljadu dinara, na kojem piše
a koji su pokušali da sprĳeče naš ulazak u ovaj grad, ali ako zatreba i još ćemo
drugovi – Jovanović i Radonjić. Sada se ne razdvajamo.
rane. Naši borci, teško ranjeni u Ravnom, a dovedeni ovdje, nĳesu ni Crnogorca – komandant Krsto i vojnik Dejan otišli su u priču o tome kako još jednom. U 13 časova, ustaški minobacači su se ponovo oglasili sa visova U međuvremenu, priča o Austrĳi. O našem avionu koji, po vojska veoma poštuje.
na polomljenom poljskomkrevetu. U kućama ne smĳu da spavaju ni vojnici.
Vratila se zbog stoke, kaže. Kaže i da su ovi momci, vojnici dobri. Spremi
strane došli da ratuju u Hrvatskoj. Inače, taj narod u Konavlima je bio
je trenutno oko dvĳe i po hiljade žitelja i izbjeglica, uglavnom iz Konavala.
Radovana Kuša Jovanovića svi su u jedinici odmah prepoznali,
jauknuli, prisjećaju se u bolnici. ime vojnika kome su pare namĳenjene. Produžili smo dalje. Znali smo vojnika dovesti. u neposrednoj okolini Dubrovnika, ali i iz dubrovačkog hotela “Belvedere”. najnovĳim obavještenjima, austrĳske vlasti neće da vrate. Boje se da - Šta radiš, kako si? – pita kapetan.
se brani rodna gruda. Postali su dio crnogorskog krša koji ih je odnjihao.
Nĳesu se dolično ponašali kada su ušli u selo. Razapeli su šatore, zidaju
im pogaču ispod crepulje. Oni joj plate više nego im traži. Proda im i
Granate su padale po Kuparima i Dubrovačkoj Župi, a dolĳetale su i u nešto
veoma pripremljen za ratovanje. Imali su u kućama po timbrdima radio-
103
102 otprilike gdje su naše jedinice. Vozilo smo sakrili i nastavili pješke. Prilikom dolaska u Čapljinu kao i Višegrad, pripadnici HDZ-a otvoreno Najviše beskućnika, oko sedam stotina, smješteno je u suterenu hotela - A, kako... Eto, prĳe tri dana, kada ste vi došli izašao sam iz skloništa...
još više zavoljeli. To je onaj brkati mladić, koji se među prvima popeo na
ne bi učestvovao u ratnim operacĳama protiv njih ili njima bliskim. Ni
Do plejade “vitezova mrĳet naviknutih”. Priča o dvojici hrabrih vojnika
jaja. Za pogaču i pet jaja dobĳe 150 dinara. Danas joj momci iz odjeljenja
kamena skloništa. To je kapetanov odnos prema ratu. Obišli smo mnogo
stanice, tačne spiskove mjesnih
južnĳe Srebeno. Ustaške nišandžĳe podešavali su svoja oruđa prema brodovima
- Nĳesi u uniformi, ozbiljno se šali kapetan.
stepenice Skupštine Crne Gore i tražio smjenu svih birokrata.
mi njima ne vraćamo put, jedinu saobraćajnicu, koju su nam između
Zauzeli smo položaj i počeli da zovemo naše. Branko, Darko, Miličko... su napadali kolonu. Tom prilikom njima se predao 21 vojnik. Tačno je da su “Kroacĳa”. To je, zapravo, zbog visoke “A” kategorĳe. Bezbjedan, sa veoma zajednica, dobro organizovane straže.
ima, međutim, još jednu stranu. Ponosnu koliko i odbrana rodnog praga
jedinica na ratištima, ali principĳelnĳeg vojničkog ponašanja nĳesmo sreli,
potporučnika Kovačevića nude da oberu vinograd. Sve su to Crmničani,
Jugoslovenske ratne mornarice.
- Nĳesam, nĳesu me mobilizirali. A, zamisli da jesu, morao bih da pucam
- Pošao sam od našeg milog predsjednika Momira, priča Kušo, i
Dvogledima smo se prepoznali. Sretali smo se srećom i tugom, brigom i se vojnici predali sa naoružanjem. Ali, oni su jedva čekali da se predaju – to su konfornim sobama i kuhinjama. Imali su oružje najsavremenĳe proizvodnje, a sudeći po utvrđenjima,
Herceg-Novog i Trebinja, ostavili za vrĳeme svoje vladavine. Jest da je
nego u ovoj jedinici. Kapetan Radoman jede paštete i nareske, isto tako i
stručnjaci za tu rabotu. Ona neće. Kad ne može sin da joj dođe iz
sigurno su se dugo pripremali za rat, možda i napad na Crnu Goru.
Pripadnici JNA su na iznenadni ustaški napad uzvratili jakom
rekao: – Momire, rat je, drugovi su mi na frontu, ja ne mogu da sjedim
nikakva, ali za ove prilike je više nego pouzdana. Zaboravili smo, silom
odlučnošću. Hrvati i Muslimani. Jer, onaj koji ne želi da se preda ne može biti ni otet. Stigli smo upravo u vrĳeme ručka. Iz velikih, savremenih kazana ljudi u tebe.
106 107
Među mnoštvom, u poslednjimdanima zarobljenih MUP-ovaca,
artiljerĳskom vatrom.
kući... Evo vojne knjižice, ne treba mi, ako ne pođem na položaj... dobĳaju jelo i odlaze u sobe. Na pitanje oficira kako su i zašto ne iziđu napolje
Sa našim saborcima iz Kolašina – Mirom, Veskom, Rođom, Nikšićani koji čuvaju aerodrom u Mostaru od napada ustaša biće, prilika, dakako, puteve bratstva i zajedništva kroz Konavle, pa se ponovo Kapetan Baraković se smĳe:
otkriveni su i
111 takvi koji su se u
110
- Dođi kod mene, daću ti vod, četu, bataljon. Ti si sposoban
I njemu, i Banji i Milanu je udovoljeno. Vojne vlasti su ih odmah
Labudom, Darkom,, Brankom i ostalima – krenuli smo da izvučemo mrtve najvjerovatnĳe, ubrzo zamĳenjeni jedinicom iz Požege, koja je već jednom – jer nemaju čega da se plaše, odgovaraju namještenim osmjehom i okretanjem nekim kućama presvlačili u žensku
i iznenada, vratili austrĳskoj cesti. Možda se i s njom stiže u, prešu,
potporučnik.
drugove. Sreli smo dio barske jedinice koji su nam dali kamione i ljude dolazila do Trebinja. Sačuvati Dubrovnik glave. obećanu Evropu. odjeću, kape sa šahovnicom zamĳenili maramama, a onda otvarali
uputili na front.
Pitamo da li ima šansi da bukne ustanak na ovom dĳelu Hercegovine. I onim pogledom punim mržnje. vatru na borce JNA. - Kapetane, ne šali se, nego te molim (i utišava pri tom glas) da izvedeš
Uprkos vĳestima, koje u posljednje vrĳeme uporno plasiraju hrvatska
Pitamo oficire znaju li koliko je u Cavtatu bilo pripadnika MUP-a
odavde mene i starog. Ne možemo više u ovom paklu.
114 General Torbica odgovara: – Ako budemo trezveni, ali svi, do sukoba ne bi 115 Vojska na odmoru Tačan broj ubĳenih i zarobljenih se vjerovatno neće ni saznati, ali
sredstva informisanja, a na koje “nasĳedaju” i strane diplomate, pa i sami
potpukovnik Koprivica pretpostavlja da je smrt u samo jednom tunelu
trebalo da dođe. Ako, ipak, bukne, biće krvi do koljena. Hrvatske, kuda su nestali, ima li ih tu i sada. - Za koga si glasao? Jesi li član HDZ, pita ga kapetan.
kod Uskoplja, čĳe otvore su zarušili minobacačkim granatama, smrt
lord Karington,granate jedinica JNA i dalje zaobilaze zidine starog dĳela
Podsjećamo generala još jednom na Čepikuće. Odgovor ne može biti konkretan. Jedan broj ih se povukao preko Plata u - Kapetane, zaboga, ko je smio da ne glasa za Tuđmana.
Od tri kafane na Grabu, ni jedna ne radi. A vojnici brigade “Veljko
Dubrovnika. Mada se u njima nalaze glavna ustaška uporišta, nĳedno oruđe
našlo oko 250 ustaša.
Vlahović”, isti oni narodi borci koji su oslobađali Grudu, Ljutu, Zvekovicu
- Ja nĳesam izdajnik – kaže general Torbica. Ne može jedangeneral Dubrovnik, stotinak ih je zarobljeno. Nĳedan nĳe imao uniformu, ali su počeli - Ne znam, veseli moj, veli sjetno kapetan Baraković. A, za dozvolu ne
JNA, po rĳečima komandanta VPS “Boka” vice-admirala Miodraga Jokića,
brini. Ni ti, ni tvoj stari...
i Plat, čekaju naređenje za pokret. Kuda? U nove ratne okršaje, da kuda!
biti kriv za lošu taktičku procjenu – tu su komandiri odjeljenja i jedinica koji da prokazuju jedan drugoga. Ratni okršaji se na Dubrovačkom ratištu nastavljaju, a borci
neće biti upereno na taj dio grada. A da Tuđmanova garda to obilato koristi, Brigade “Veljko Vlahović”, nakon kratkog osvježenja u Igalu, kreću u
potvrđuje i njeno današnje otvaranje vatre, zapravo položaj sa kojeg je to činila. nove bojeve.
142 120 143 121
126 127

57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67