Page 63 - Smrt u Dubrovniku

P. 63

Situacija u dolini Neretve
Lĳu ovih dana dosadne mostarske kiše. Vodene bujice slivaju se
Varljivo primirje
toliko prosuše uniforme i ćebad.
Arsenĳe Gagović, penzionisani radnik nikšićkog SUP-a je
dobrovoljac. Došao je ovdje da pojača redove crnogorskih boraca.
Starješina Krsto Đerić: Ko nam stane na put, loše će proći! Motiv
strana je iznĳela neke male primjedbe na to. Ostaje da se sjutra to
poligonu u Bilečkoj kasarni, koji je služio kao meta, poslĳe vježbi, više nĳe
- Sin Zdravko mi je ovdje, brat Milisav je u Savinoj brigadi, na
definitivno uredi, a to podrazumĳeva da je potrebno urediti i to gdje će
jači od provokacĳa, kiše i iščekivanjaličio na sebe. A, najmanje o sebi brine potporučnik Stefan Bekan.
položaju oko Ravnog, a četiri sinovca su, takože, među rezervistima, kaže
i suprotna strana imati svoje oružane formacĳe. Između naših i njihovih
Spreman je za front, a i porodica koju je ostavio, voli, priča nam on,
mirnim glasom Arsenĳe i dodaje:
Jubilarno primirje, deseto po redu, vojnici i starješine jedinice 2277,
- Mi smo ti ovdje kao familĳa, veli Katnić. Teren se čisti skoro svaki
snaga postojala bi jedna tampon zona, ali bilo bi omogućeno normalno
da je u redovima boraca – gdje bi drugo. I desetar Dragan Biberdžić kaže
- Nešto je progovorilo iz mene, patriotizam, želja da zaštitim
dan, zarobimo i po nekog “zengu”. uglavnom se svi poznajemo iz civilstva,
I ostale. Polovina bataljona je iz Titograda, a ona druga iz Mojkovca. Slažu
koji nastavljaju tradicĳe Šeste crnogorske Narodnooslobodilačke udarne starješina ovdje izvanredni, a škola je
funkcionisanje života.
da su uslovi za obuku rezervnih
ugrožene, da tučem pomahnitale ustaše i fašiste!
tako da nesporazuma kod nas nema. Dokle će potrajati? Ne znamo. Jedno,
se kao braća. Dejstvuju kao gromovi. Gdje je najtvrđe prvi su. U prethodna
brigade, provode u znaku pune opreznosti i budnosti. U rovovima i na
najsavremenĳa u Jugoslavĳi.
Druga stvar o kojoj se danas pregovaralo bili su zarobljenici.
Slično mišljenje imaju: 57-godišnji Vlado Kovačević, starješina
dva dana u to smo se pomalo i sami uvjerili.
ipak, svi dobro znamo – ostajemo dokle god smo potrebni, sve dok ne
položajima oko Mostara, a posebno na obezbjeđenju vojnog aerodroma,
Hrvatska strana je već rekla da su zarobljena trojica pripadnika
Tale Bulajić, Miodrag Đurđić, zdravko Raičević, Dragan Jovović, Vojo
Poručnik Ratko je pravi ratnik. Tvrd kao kamen. Dok govori ili
završimo posao. Ovaj narod je u strahu, ali neod nas već od ustaških hordi
rezervisti bĳu dane i noći u napetoj situacĳi i iščekivanju, koje im zajedno
Elektrana Plat
JNA. Armĳa je tražila da joj dostave imena. Kada su to Dubrovčani
Kovačević, Željko Golubović, Radisav Nikolić i kapetan Tadić. Njihove
komanduje (cigareta u muštikli mu se svejedno ne gasi), stiče se utisak da mu
sa kišom, predstavlja trenutno najtežeg protivnika.
koji ih ubĳaju, na silu tjeraju da sarađuju s njima. Ko odbĳe, pale mu kuću,
učinili na spisku su bila samo dvojica – kapetan Jovetić i vodnik prve
misli mogle bi stati i u dvĳe rečenice.
siluju ženu, čak i djevojčice. Pustoš ostavlja iza sebe, pa to pripisuju nama.
čovjek suzu iz oka ni kocem ne bi iskopao.
Jedinicu uglavnom sačinjavaju rezervisti iz Nikšića, koju ovih u rad će biti puštena hidroelektrana
Za tri, najkasnĳe četiri dana,
klase Vučković. Pojavio se jedan paradoks, očito da tu postoji jedno
- Bolje da pucaju od sržbe, čekajući komandu za napad, nego da to
ostali članovi komande njegove jedinice: kapetan Slavko Kalezić, Dragan - Naši motivi su jači od ustaških provokacĳa, kiše i iščekivanja.
Ali, narod zna da mi nĳesmo okupatori, da smo im, zapravo, jedina zaštita.
Ratko Dedić je, ipak, prekjuče plakao.
dana posjećuju predstavnici društveno-političkog i privrednog života
zamešeteljstvo s našim ljudima koji se nalaze kod njih.
Plat. Snabdĳevanje strujom i vodom u Cavtatu i okolini tada će biti
čine iz straha, kaže Ranko Ćetković, major. Razumĳemo mi naše borce.
Ivanović, Branko Plamenac, poručnici Bojica Pešić i Mĳo Jovanović i
Pobĳedićemo.
Za tri drugara, dobrovoljca iz “Radoja Dakića” Banju, Milana
iz grada pod Trebinjem. Čest “gost” boraca na položaju je i dr Blagoje
U Cavtatu je, sa svojim drugovima naišao na djevojčicu Draganu. Ona
Na pitanje, da li je raspravljano o jedanaest tačaka pregovore,
normalizovano.
potporučnik Vojo Plamenac.
Željni su okršaja protiv ustaša. a na njenoj
Mostarsko nebo je tmurno. Neretva je nabujala,
je ovdje sa majkom. Kada je vidjela vojnike, Dragana im je bojažljivo prišla i
Radovana vezan je još jedan momenat – pobratimili su se. Rat ih je još više
Cerović, predsjednik nikšićke Skupštine opštine, koji komandantu Krstu
koje je Armĳa ponudila suprotnoj strani za deblokadu Dubrovnika, dr
Jedinica kapetana Radomana u ovom ratu nĳe imala ni poginulih ni
U ovoj jedinici su borci bez straha i mane. Tu su, između ostalih,
desnoj obali, za sada, Tuđmanovi bojovnici – ćute, đudljivo zatišje, ipak,
zbližio. Upravo se pripremaju, rekoše nam, da zajedno sa svojimkapetanom
rekla:
Đeriću, vojnicima i starješinama kaže:
Kurir Vladimir
Savičević je rekao:
Dragoje Bulatović, Pero Radović, neustrašivi jurišlĳa Rašković, pa Mikonja
ranjenih u borbi.
opominje...
Zoranom Popovićem idu na ratnu mobu Radovanu. Kiše su, Rašo je na
“Čiko imaš li malo kruha, tri dana mama i ja nĳesmo ništa jele”. Poručnik
- Vi vodite računa o vojsci i izvršavanju borbenih zadataka, a mi
- Ne, suprotna strana pokušava da izbjegne raspravu o tim
Bečanović, Veselin Krulanović, Radoje Jokić. Tu su i oni koji ne traže
Zabjelu, kod podvožnjaka u Titogradu, ostavio suprugu,maloletnu djecu.
Dedić je zaplakao. I kapetani Vladimir Janković i Blažo Janković. I još neki.
ćemo brinuti o porodicama nikšićkih boraca”! oko šatora, a kratke pauze između padavina borci iskoriste da koliko- zamjenika poručnika Sava Popovića, potporučnika Božidara Martinovića.
Među rezervnim starješinama u bilećkoj kasarni, danas smo zatekli
tačkama. Ostavljeno je da se o tome raspravlja u četvrtak, mada je bila
Komandant jedinice Krsto Đerić “raportira”: zaklon. A to je i opasno. i Butĳere. Odgovaramo im žestoko i onemogućavamo da se grupišu.
Tek je započeo kuću – postavio ploču, ali kiša već radi svoje, pa moraju
i devetogodišnjeg Vladimira Trklju iz Bileće. Ovom učeniku IV/2 razreda
jedna napomena od strane Dubrovčana da naši predlozi odudaraju od
general Milan Aksentĳević sa grupom oficira, koje su ustaše poodavno
Sa položaja
- Svako zrno, ipak, ne pogađa, kaže odlučno Marko Rončević. Pa
postavljati krov. Biće to moba ratnih drugova.
Uzmite, djeco
- Što se tiče morala i elana, stanje u jedinici je iz dana u dan sve Krvave borbe na dubrovačkom ratištu Nećemo dozvoliti, dok je naših minobacača i pješadĳe, da se sastave
Osnovne škole u Bileći, maskirna uniforma dobro stoji.
ukupnog rješavanja problema u Hrvatskoj.
zarobile. Kako to da se evropski posmatrači ne potrude da saznaju nešto
Tri ratna pobratima su i dalje na frontu. Pozdravljaju svoje porodice.
bolje. Probleme oko nestrpljivosti i iščekivanja, koji naročito zamaraju i ako neko od nas pogine, znamo zašto smo tu i zašto dajemo živote. razbĳene ustaše iz ovog dĳela hercegovačko-hrvatskog ratišta, kaže
Razgovori će, dakle, biti nastavljeni, a konvoj od 14 brodova
“Kupila mi je mama u Beogradu, da bih bio komandantov kurir”
o sudbini tih ljudi.
Sestra među braćom
Moramo probuđenim fašistima i ustašama pokazati ko smo i što smo,
vojsku, nekako prevazilazimo. Naši borci su svjesni zadatka, znaju Ustaše u Titovoj vili starješina. Prekjuče smo išli da posjetimo malu Draganu. I ostalu djecu, koja se,
kaže Vladimir. Došao sam i rekao komandantu Milanu Stublinčeviću:
koji je krenuo iz Rĳeke, prema
Zdravo su i dobro. I hrabro!saopštenju Informativne službe Vojno-
I dok, prema našim saznanjima, hrvatske fašističke snage nimalo
među 700 stanovnika Cavtata, Konavala i ostalih okolnih mjsta, nalaze u
da čuvaju jedan posebno značajan objekat i dobro je što smo ovdje, a moramo ih, kako je naš Njegoš rekao, dovesti “k poznanĳu prava”. Dok nam starješina Vučićević danas oko 13 časova, u okolini Slanog,
pomorskog sektora “Boka”, jutros u 6 časova je zaustavljen od strane
“Druže pukovniče, došao sam da obavim svoj ratni zadatak”,
ne poštuju međunarodne konvencĳe o ratnim zarobljenicima, ozdravlju
Iz Popova Polja blatnjav makadam vodi u selo Mrkonjiće. Tamo
Goranka Marinović je dobrovoljac. Kako se osjeća na ratištu? Ovo je Artiljerĳski okršaj počeo u 12 časova. Obruč jedinica JNA oko
ogromnom i, očigledno odavno dobro pripremljenom skloništu u suterenu
brodova JRM. Na čelu konvoja nalazio se motorni brod “Slavĳa” i
došli smo, što se kaže, u minut do dvanaest. (Ustaše su bile pripremile pokazuje nam Vladimir susret sa ustaša u bilećkom logoru brinu, priča Stublinčević, specĳalisti sa VMA i pokazuje brdo iza kojeg ustaše nadiru, kaže komanda: “Drugi vod brzo na
pozdravljajući u stavu mirno,
Ratni dnevnik novinara
su vojni policajci. Pored njih ne može ni ptica da prođe. Među odvažnim
njen naslov: kao sestra među braćom
hotela “Kroacĳa”.
scenario da zauzmu mostarski aerodrom). Na bilo koju provokacĳu od ustaških utvrđenja u Srebrnom i Kupatima se steže. U orbu ušle i jedinice iz minobacače. Razdaljina 6,89, pravac Butĳeri, pali. Detonacĳe. Osmatrači
remorket “Borac”. Na brodu “Slavĳa” bio je i gospodin Stjepan Mesić.
komandantom.
sanitetski bataljon Užičkog korpusa. Jedina neprĳatnost dogodila se 12.
momcima u šarenim unformamaje i Goranka Miranović iz Titograda.
Krećemo iz sela Zvekavica vozilom vojne policĳe. Za upravljačem
strane hadezeovaca, odgovorićemo žestokom vatrom, nastavlja Đerić. pravca Trebinja. Objekte JNA, pa i Titovu vilu u Kuparima sa podzemnim javljaju da je već iz drugog puta pogodak bio stopostotan, kažu nišandžĳa
Nakon izvršene kontrole brodu “Slavĳa” odobreno je uplovljavanje u
ovog mjeseca, kada je umro zarobljenik Niko Braić. Njegovu smrt, čelnici
Betonski kanal nĳe ukrotio Trebišnjicu. Voda se ovih dana razlila
Dobrovoljka je Goranka: došla je da se bori. A kako se osjeća na položaju?
Lĳu ovih dana dosadne mostarske kiše. Vodene bujice slivaju se
skloništima i tunelima, koriste hrvatsko oružnici za siguran zaklon iz koga
je mlađani Radovan Tomašević iz Titograda, a tu su i kapetan Mustafa
A, provokacĳa od strane Tuđmanovih ekstremista ima. U Čapljini su Situacija u dolini Neretve HDZ BiH i drugi, iskoristili su da plasiraju laži, da je, navodno Braić, Dragiša Spajić, njegov pomoćnik Mladoje Mrdak, te ekipa goran Knežević
dubrovačku luku. Na brodu je bilo 340 putnika,
Čiko, daj mi kruha a u toku je kontrola
po Popovu Polju, po kalugavom drumu, bujice su i oko šatora na položaju
Visitora, Šita, Mokre planine i Čakora koji okružuju ovaj slobodarski kraj, padavina borci iskoriste da koliko-
oko šatora,
Lĳepo, osjećam se kao sestra među jakom braćom... a kratke pauze između
Pismo komandi titogradskog korpusa
Dubrovačko ratište čeka
Baraković, jedan od najomiljenĳih starješina na ovom ratištu, Vladimir
ustaše pokušale da zaustave i jednu našu vojnu kolonu. Intervenisali su mučki pucaju mučen i ubĳen u logoru. To je pznaa laž iz arsenala HDZ-a, kako bi se i Veljko Mrdak. “Izvježbali smo se. Imali smo kad, zato je već druga mina
ostalih brodova. Prema informacĳama sa “Slavĳe”, očekuje se dolazak
Savine brigade. U neposrednoj blizii “šatorskog grada” su plantaže
toliko prosuše uniforme i ćebad.
Ratnici naši, sretni vam uspjesi
gdje su se odvajkada ražali ratnici za slobodu, “gdje motika zvoni, gdje se
policajci i tenkisti. Kad su vidjeli da sa crnogorskim borcima nema šale, Varljivo primirje bacila ljaga na JNA. Istina je, tvrdi Stublinčević u sledećem: “Braić je umro uvedena u cilj”, kažu borci Milenko Čolović, Milenko Šljukić, Dragan
Janković zadužen za moralno-političko vaspitanje, Blažo Janković, odgovoran
Zapis iz hotela “Kroacĳa” u Cavtatu, u čĳem se podzemnom
još trideset dva različita broda i čamca.
Arsenĳe Gagović, penzionisani radnik nikšićkog SUP-a je
još neobranog grožđa. Po prilici, ove godine se neće ni brati. Na dva Na jučerašnje napade ustaških formacĳa
klepka čuje”. Armĳa je žestoko
za bezbjednost, inače nastavnik matematike u Osnovnoj školi “Vuko Jovović”
skloništu, veoma prostranom i očigledno odavno i dobro pripremljenom
Trajni mir, ili...
ustaše su se, kako to obično rade, pozvale na primirje. Našim borcima prirodnom smrću, od infarkta, dan prĳe privođenja u logor, tome postoje da su i to sinovi majki, braća, muževi i tako dalje. Znajte i ovo: potomstvo
PISMA
Dakle, gospodin Mesić je stigao u Dubrovnik. Hoće li poznati
Bajić, Izet Ćirlĳa, Radmilo Joksović, Ljubiša Krvavac, Milorad Laković,
Ratne priče: drug do druga, junak do junaka
puškometa je selo Ravno. Nĳe ravno, ali tako se zove. Starješina Krsto Đerić: Ko nam stane na put, loše će proći! Motiv
I dok kapetan Otašević sa ostalim ratnicima negdje na ljutom
nam ne bi oprostilo ako ne bi pritekli u pomoć srpskoj braći koja krvare Crne Gore, Hrvatske i T-a.
ovih dana nalazi oko 700 osoba. Vojnici su htjeli da posjete djecu...
Svim borcima ratnih jedinica na tromeđi
ubuduće niko neće stati na put, bez obzira na bilo kakva primirja, koja odgovorila. Njene jedinice su bile nadomak Kupara i Srebrenog, ali ustaše dobrovoljac. Došao je ovdje da pojača redove crnogorskih boraca. u Danilovgradu i snajperista Mirko Šćepanović, radnik titogradskog KA
miner iz Bosanskih dvora još jednom da primĳeni svoj odveć poznati
Milomir Popadić, Lazar Petrović i drugi.
izvještaji ljekara i vojno istražnog sudĳe. Garantujem da u ovom logoru
Ispod jednog brežuljka, nadomak logora, s vremena na vrĳeme
- Sin Zdravko mi je ovdje, brat Milisav je u Savinoj brigadi, na
hercegovačko-primorskom kršu brani slobodu ovog naroda, mi im
ne bi bile to što jesu kada još jednom iz svojih mračnih jazbina, mučki, kao
Bosne i Hercegovine čestitamo postignute uspjehe u izvršavanju borbenih
Poručnik Dedić nĳe mogao sa nama.
su sa “druge strane” lažna. Da ste ih samo vidjeli sa kakvim žarom i jači od provokacĳa, kiše i iščekivanja niko nĳe primĳenio silu prema zarobljenicima. Čak nam građani zamjeraju na krvavim razbojištima oko srpskih gradova Gline, Vukovara, Pakraca,
Na južnom dĳelu dubrovačkog fronta ni danas nĳe bilo oružanih
scenario, ili će možda da zlo ne čuje vrhovni komandant oružanih snaga
Pismo učenika borcima na frontu
Juče smo, priča nam Vidoje Šljukić, gađali ustašku kolonu od 30
Kolašinci, lĳepo vam je imeoko Ravnog, a četiri sinovca su, takože, među rezervistima, kaže
odjekne rafal. Plutoni se razlikuju kroz jesenju sumaglicu, prelĳeću preko
zadataka za konačan slom ustaško-fašističkog zla. Istovremeno izražavamo
poručujemo peko “Pobjede” da ne brinu za svoje porodice. Pomoći ćemo
Radisav Dedić je poručnik. Komandant je minobacačkog bataljona
Ulazimo u Cavtat i hotel “Kroacĳu”,
hrabrošću su krenuli prema Čapljini! Ne vidim toga neprĳatelja, koji nam što su i naučile ne bi otvorile vatru. Da bi izbjegle gubitke ljudskih života, položaju Petrinje, Borova, Knina i drugih mjesta. Posebno smo iritirani ašim kojeg su Tuđmanova sredstva
U svakoj rĳeči – srce
sukoba. Pripadnici JNA “čiste” teren u Dubrovačkoj Župi. Pregovori još
Jugoslavĳe da posjeti neku od jedinica JNA na dubrovačkom ratištu?!
vozila – luksuznih i teretnih. Samo su tri vozila uspjela “da preteknu”. Sve
zbog tako humanog odnosa i komfora koji smo pružili ustašama”.
polja, odlĳežu od okolnih brda. Odjek rafala, kao odjek smrti, gubi se,
jedincice JNA su se vratile na rezervne položaje. Granate iz ustaških
u Petoj crnogorskoj proleterskoj brigadi. Svi ga jednostavno zovu
im, a mlade generacĳe će ne samo pamtiti ovakve mobe, već će njegovati Deda.
može stati na put, a i ako stane, loše će proći – odlučan je potpukovnik Jubilarno primirje, deseto po redu, vojnici i starješine jedinice 2277, mirnim glasom Arsenĳe i dodaje: iskazima da bi se sa povlačenjem rezrvista sprĳečilo uvlačenje Crne Gore
informisanja, kao i još neka, odavno sravnila sa zemljom. U njenim
žaljenje za neminovnim gubicima pokojnih junaka u ovom suludom ratu,
jednom održani u Cavtatu. Stigao i gospodin Mesić
Mesiću se zna samo to da je – mesić.
ostalo smo rasturili. Ni ovaj pokušaj da se probĳu kroz naše redove iz sela
Vojne vlasti su, napominje Stublinčević, svjesne da među
slogu, jedinstvo i međusobnu solidarnost. - Nešto je progovorilo iz mene, patriotizam, želja da zaštitim
Shvatili smo da smo upali u klopku. Ustaše su nas držale na nišanu.
minobacača, njemačke proizvodnje, dosezale su
savremenim i veoma konfornim katakombana
spremni da maksimalno pomognemo ugroženim na stotine ljudi. Upravo
Njegov bataljon je, vele, najbolji nacĳelom ratištu.
Krsto Đerić. izumire... koji nastavljaju tradicĳe Šeste crnogorske Narodnooslobodilačke udarne gotovo do aerodromske u prljavi građanski rat. Da je rat prljav, tačno je. Da ne može biti prljavĳi, i porodicama poginulih se
zarobljenicima ima i onih koji su iz straha i pod pritiskom primili oružje
Butĳeri nĳe uspio ustašama. Jednog njihovog izviđača smo ubili, a drugog
Borci Drugog bataljona brigade “Veljko Vlahović” iz Titograda,
ugrožene, da tučem pomahnitale ustaše i fašiste!
Znali smo da moramo biti hladnokrvni. Izlazimo iz kola i počinjemo da se
- Kiša i čekanje. To nas najviše ubĳa ovih dana, kaže Svetozar Žugić,
Miodrag Barjaktarević-Bago
piste na Čilipima.
U primirja ovdje više niko ne vjeruje. Kada se pomene ova rĳeč, brigade, provode u znaku pune opreznosti i budnosti. U rovovima i na A on, pravi vojnik. Rodom je iz Orahova u Kučima. Službovao je u ranili. Htjeli smo da ga sahranimo iako je neprĳatelj, ali lešu nĳesmo mogli
dĳeli ručak.
i ranjenih boraca, znajući da ste svjesni uzvrišene patriotske dužnosti i
Ni danas, bar na južnom dĳelu ratišta oko Dubrovnika, nĳe bilo
to je tačno. Da nam je kao takav nametnut, više je nego tačno. Ne prihvatiti
u vrĳeme priprema za odlazak na front, boravili su u Osnovnoj školi u je potvrđeno, jedva
HDZ i prešle u redove MUP-a i Garde. Neki su, što
U punom naletu
ponašamo kao izvidnice. To nas je spasilo...
Uz dobro drugarstvo, poboljšani su i uslovi za život. Bez obzira
Slično mišljenje imaju: 57-godišnji Vlado Kovačević, starješina
Taoci i izbjeglice Raport sa ratišta u istočnoj Hercegovini
oficir u Štabu Savine brigade. Ali, šta se može, mora se. Neprĳatelj je tu, Nastupila je još jedna prohladna noć na ratištu. Srećom, bez kiše i
položajima oko Mostara, a posebno na obezbjeđenju vojnog aerodroma,
Vojnici nose ponude djeci. Ima svega:
Titogradu, a nedavno je prekomandovan u Bar. Rat ga je međutim, doveo
pravednih ciljeva borbe. Izražavamo vam punu podršku i našu apsolutnu
vojnici i starješine nepovjerljivo vrte glavom. sukoba. Pripadnici JNA su čistili teren u selima Dubrovačke Doljanima. Tom prilikom su se upoznali sa djecom i kolektivom ove škole, Ivngrad ga, bilo bi svojevrstan kukavičluk. Zar dozvoliti hrvatskim ustašama i hleba (tražila ga je Dragana),
oružanih
trebalo ovoj Jugoslaviji. Za nas ona postoji, kaže Dragan Kostić, ratno
dočekali da padnu u ruke borcima JNA. Međutim, nĳe malo ni okorjelih
prići od žestoke vatre. I u selu Rudinama smo ih juče i danas žestoko razbili.
koliko sam, objašnjava Krsto Bošković, u civilstvu bio razmažen, brzo
ispred vas, nevidljiv je. Ipak, znamo zašto smo ovdje i ništa nas ne može
rezervisti bĳu dane i noći u napetoj situacĳi i iščekivanju, koje im zajedno
spremnost i rĳešenost da se u svakom trenutku, kad to zatreba, neposredno
novih pogibĳa. O jučeranjim gubicima, kojih je predstavljaju borci, sigurno
suhomesnatih proizvoda, konzervi, mlĳeka, sokoba, jabuka...
ovdje. Dobio je stan u Baru, ali nĳe stigao ni da ga otključa. Zna samo da
drugom bjelosvjetskom ološu da prave ogrlice od prstĳu djece naše srpske
- Ma kakva primirja, odmahuje rukom vojni policajac Rajko ustaša i podmetnutih eksplozivnih pa je sklopljen i veliki broj prĳateljstava. Tale Bulajić, Miodrag Đurđić, zdravko Raičević, Dragan Jovović, Vojo
Župe i u Kuparima od zaostalih
Računamo da na ovom potezu sa kojeg nadiru ima oko dvjesta ustaških
ustaša, koji su orvavili ruke i bili krajnje opredĳeljeni da po svaku cĳenu
ime Pičilica. To je zato što ga svuda ima, prolazi i kroz kišu kuršuma
sam se navikao na ratne uslove. Jedinica je sada dobro snabdjevena svim
- Za primjer može da posluži ponašanje mojih vojnika. Ni voćku
zadržati da krčimo naše puteve...
Rat provjerava drugarstvo. Ali ga i učvršćuje. Ljudi jedni u drugima Radisav Nikolić i kapetan Tadić. Njihove
Kovačević, Željko Golubović,
Šest kilometara vatre
bilo, podaci još nĳesu saopšteni.
Đurović. To je čista farsa. ustaše traže primirje kad im je najteže, kad im sa kišom, predstavlja trenutno najtežeg protivnika. Nekoliko hiljada Srba, koji se nalaze u zatočeništvu u Dubrovniku, braće? – jednostavno, što bi rekli, piči. Zato su ga borci Drugog bataljona uglavnom
U sobi 316 nema male Dragane i njene majke. Otputovale su dan ranĳe
ključimo, sa vama, u borbena sadejstva za slobodu i integritet Crne Goe i
se nalazi u Makedonskoj ulici. Nĳe prĳe nekoliko dana bio ni majci na
naprava. Bilo je pojedinačne pucnjave i eksplozĳe, ali to je, kažu vojnici,
Borci ove jedinice otišli su na front 1. oktobra i učestvovali u
leševa. Toliko smo ih najmanje ubili – kažu borci ove jedinice,
ostvare hrvatske fašističke ciljeve. No, dolĳale su i te krupnĳe zvjerke, kao
potrepštinama. U to smo se lično uvjerili, odazvavši se ljubaznom pozivu
nĳesu ubrali, ako im nĳe bilo naređeno. Priče koje i do nas stižu da vojska
prepoznaju sebe. Svoje strepnje i očekivanja, svoje juriše i odluke. Naš
Zdravo tata!– kada ga je vĳest o njenoj smrti zatekla u jeku operacĳe na
I ništa do sada, zaista, nĳe moglo zadržati vojnike i starješine, sačinjavaju rezervisti iz Nikšića, koju ovih
u Herceg-Novi. Odveli ih rođaci.Ima, međutim, dosta druge djece. Prilaze
sahrani. Kako
Jugoslavĳe.
ponestane hrabrosti i municĳe. Situacĳa ni rata ni mira, trenutno, njima Jedinicu uglavnom Jutros smo među borcima Pete crnogorske brigade mogli da čujemo misli mogle bi stati i u dvĳe rečenice. E, nećemo dozvoliti mi, dobrovoljci novoformirane Treće lako- da se
u ovakvim akcĳama sasvim očekivano.
nikako da se dokopaju obale prema južnim lukama. Dubrovačke
Savine brigade predložili za visoko odlikovanje. U šali dodaju
borbama na području Konavoskih dvori. Takođe, bila su prva jedinica koja
Pljevljaci. I u današnjoj akcĳi posebno se istakao nišandžĳa Erdin Selimović.
što će, uvjeren sam, i svi ostali zločinci – veli Stublinčević.
pljačka, obična su laž. Moji vojnici na tako nešto nĳesu ni pomislili, a
- Naši motivi su jači
boraca na vojnički ručak.
poslednji rat bio je između ostalog i rat drugova. Onih svakodnevnih, od ustaških provokacĳa, kiše i iščekivanja.
dana posjećuju predstavnici
Ne znam gdje si, ali sam ti ipak napisala ovo pismo. Jer, ako se brzo
i vĳest, koja je sve potresla. Dvojica starješina, koji su pokušali prĳe dva
najbolje odgovara. pripadnike brigade koja nosi ime legendarnog komandanta Save Mizare. društveno-političkog i privrednog života Priče sa fronta pješadĳske udarne titogradske brigade! Svojim potpisima jasno dajemo na
bojažljivo. Uz njih majke. Muškaraca malo. Drže se dalje od vojnika. I oni koji
Ponovo uz vas, građani Mjesne zajednice Podbišće kod Mojkovca,
ratištu, kada je njegov bataljon morao da Tuđmanove horde, koje uporedo
“Cavtat”
U
hotelu
pregovori
su
održani
Ustaše ni juče nĳesu prekidale napade na
je ušla i zauzela Plat. Nakon toga jedinica je povučena iz aktivnih dejstava, jedinice JNA na reonu
i
danas
boje da mu ga neće imati ko potpisati. Jer, ne zna se ko je predsjednik
stigli sa južnih položaja u Popovo polje – Dragan Kaluđerović, Željko vlasti špekulišu sa njihovom tobožnjom odlukom da se ne iseljavaju.
Sa ustašama borci lako izgleda izlaze na kraj, ali im je hladnoća koja se u
običnih ljudi, koji su do nedavno u tandemima arčili vreme igranjem “doktor” poručuje
kamo li uradili. To neko samo želi da nas ocrni i demorališe. Evo, imali
Pobĳedićemo.
iz grada pod Trebinjem. Čest
ne vratiš da se podsjetiš na moje pismo. Žao mi je što je rat, a još više mi je
Prošla je ova brigada dugi i naporni put. Držala je ključeve blokade “gost” boraca na položaju je i dr Blagoje Nĳe, onda čudno što Nenad Srdanović, zvani znanje da odlučno idemo da tučemo neprĳatelja na svim frontovima do
keze zube na Boku i Crnu Goru, odbaci što dalje, na bezbjedno rastojanje
pruđu, nešto traže, uvjeravaju oficire. Bilježimo imena djeci: Irena Knežević,
sa zbora povodom sprovođenja aktivnosti u vrĳeme neposredne ratne
Ston – Slano – Čepikuće, Mikuljev krst, Mravinjci i Butĳeri. Za koji dan
između posmatrača Evropske zajednice, dubrovačkih vlasti i
radi kraćeg odmora.
Jugoslavije. A Dragan je, pričaju u Rupnom Dolu, spasao borce prije
Otašević, Milan Pavićević, te njihovi drugari Zarĳa Koprivica iz Spuža Neshvatljivo, čak isuviše providno, ako se zna da je do sada više od deset
smo i zarobljenika. Korektno smo se prema njima ponašali, kaže starješina
svojim kolegama – privatnicima u Crnoj Gori: “Hvala im na poklonima,
Dubrovnika, savladala je mnoge teškoće, a njene starješine su izračunale karata kapljicom, šetnjom, bioskopom. Mostarsko nebo je tmurno. dolini Neretve i Hercegovini ne pamti u ova doba godine mnogo teža, kaže
žalosnĳe što te evo devet dana nema. A i čuju se noću povremeni pucnji. Neretva je nabujala, a na njenoj
opasnosti.
Cerović, predsjednik nikšićke Skupštine opštine, koji komandantu Krstu
od crnogorskih međa.
Ana Marić, Katarina Marić, Jelica Radoš, Anto Marić, Jurica Radiš...
Iz Čepikuća, Miholjevog Krsta, Stona,
Dva ratna druga
biće izvučeni desantirani vojnici iz Nikšića u Krivuljama. Izvjesni konflikt
i Nikola Todović iz Pljevalja. Tehnika je izvučena, a do prvog mraka i brodova sa izbjeglicama hrvatske nacionalnosti isplovilo iz Dubrovnika,
123
pada Ravnog. Držali smo položaje oko Ravnog, bili štit za ustaše. vojska ovdje
122 Jugoslovenske narodne armĳe. Nakon razgovora, predstavnik Tada je dobila jedno izuzetno dirljivo pismo od učenika Osnovne konačne pobjede. Ljubomir Kršikapa, 58-godišnji dobrovoljac iz Pljevalja. No,
da je ova jedinica prešla 780 kilometara. Od toga, pod borbom najviše. škole u Doljanima. Tekst, crteži, kao i potpisi učenika ganuli su pripadnike Vojska je bila cijeli dan do noći bez hrane, vode, ćebadi. Nije se, do
Onda je odjednom došao ispit. Težak i neizvjestan kao što to može Neka se i oni late
Jovanović.
ali ne bi trebalo da prave reklamu šaljući nam hranu.
desnoj obali, za sada, Tuđmanovi bojovnici – ćute, đudljivo zatišje, ipak,
Đeriću, vojnicima i starješinama kaže:
Želim tebi i tvojim drugovima mnogo sreće. Ne znam hoćeš li pročitati ovo
Vojnici nude djecu. Daju im poklone u ruke. Ona stidljivo uzimaju.
JNA potpukovnik dr Radoje Svičević je novinarima izjavio:
između političkog rukovodstva Crne Gore i Srbĳe ne odražava se na moral
Butijera, Trnova
poslednji kamioni. Lazar Čolović kaže da će noćas konačno u Ravno, prema Splitu.
već gradi barake, niče pravo vojno naselje. Spremamo se za veće hladnoće i
Za sporadičnu pucnjavu u Rupnom Dolu ne mari ni Šulo Karadžić.
opominje... je čast što je u redovima JNA i što
puške”. On, takođe pominje da mu
Andrĳa Baćović, prosvjetni radnik iz Nikšića, dobrovoljno je stupio ove jedinice i još više povećali njihovu spremnost za dalje akcĳe na što komandant Krsto Đurović... njih moglo doći. “Pičilica” je dobrovoljno krenuo u Zavalu. Bili smo
rat da bude. Odgovor je bio jedino moguć – zbĳamo se drug do druga,
- Vi vodite računa o vojsci i izvršavanju borbenih zadataka, a mi
Vojnikove suze
pismo ali ako ga pročitaš znaj da te puno volimo, tvoja Dajana, Monika i
Prilaze im majke. Oslobodile se malo. Gajbe se polako prazne.
kojeg su juče naši drugari sravnili, a mi ćemo ga “betonirati”. Kapetan
boraca – kaže general Milan Torbica
Neđo Mrvaljević, Bogić Božović, Aleksandar Laković, Rajko
- Mi smo dali predlog gdje bi trebalo da se nalaze naše snage, druga
Danas je desetoro staraca, žena i djece, brodom koji je iz Dubrovnika
Bojištem se pronio glas: pao je
nadamo se da ćemo se brzo na njih navići, vele oni.
Sa drugovima, u jednoj uvali preabira utiske iz minulih ratnih dana.
u redove ove jedinice. Zaboravio je Andrĳa na išĳas, na reumu, na sĳevanje bržem uništavanju ustaških i fašističkih hordi koje divljaju u tom dĳelu dalje do Lukačević, Slbodan Milošević, Čedo Miranović, Dragoljub Pejović, Jovan
Jugoslaĳu brani od fašizma.
tvoj mali Vladan. Ćao tata i vrati se. drugarstava sastavljena je od
borba neće biti duga. Velika priča ratnih
Dubrovnik ostaje u blokadi
ćemo brinuti o porodicama nikšićkih boraca”!
Oficiri u ručice djece guraju novčanike. U oku im suze. Vaš reporter
Ustaše nadiru
Dobroslav Bojević, koji iza sebe, kažu, ima duge ratničke staze (od Gruda u Cavtat došla evropska misĳa, uspjelo da stigne do Cavtata i
Dvadesetjednogodišnji Dejan Bogojević iz Titograda – prvi mu je priskočio ga prežalili, dodaju njegovi drugovi, jer je pucalo sa svake strane. On,
Za čuenog ustašu Ivana Primorca, koji se, prĳe desetak dana,
Nĳesu male. Najteže nam pada, kaže, kada smo u punom naletu, a stigne
Tako poručuju i Milan Seratlić, Ljubomir Kostić, Mitar Jokić, Dragan
u krstima. Uz mlade, i on se nekako osjeća mlađi, poletnĳi, hrabrĳi, ali: Jugoslavĳe. mnoštva detalja, koji su se odvažno uputili ka istorĳi, gdje im je i mjesto. međutim, samo kaže: prošao sm osam kilometara pješke te noći između uniformu sa
Komandant jedinice Krsto Đerić “raportira”:
Ne voli da priča, osim kada komanduje. I pohvali ljude iz
Dajana Čejović, Titograd svog
petogodišnjoj Ireni Knežević, u džep pantalona stavlja jednu ratnu dnevnicu.
Ražnatović, Zoran Rašović, Danilo Jokić, Ilĳa Garić, Filip Ćetković,
u pomoć. Ali ustaški snajperista je bio brži...
preko Konavala do Popovog polja) priča da je lako komandovati ovako Herceg-Novog.
bježeći pred jedinicama JNA, presvukao u civilno odĳelo a
140
141
naredba o prekidu vatre. Na isto se žale i Dragiša Bulajić i Bogić Perišić,
Vasiljević, Milan Lipovac, Đorđe Raičević, Radomir Stolica, Miodrag
Ovo je samo jedna epizoda. Kolašinska...
Oružje gasi žeđ
- Što se tiče morala
- Najviše se plašim hrabrosti naše mladosti. Jurišaju kao da ispred i elana, stanje u jedinici je iz dana u dan sve Krvave borbe na dubrovačkom ratištu Njenamajka kaže da to nĳe trebalo.
bataljona: računaće Ljubišu Lazovića i Nebojšu Stĳepovića, inače svog
Milan Šćepanović, Dimitrĳe Kovačević, Nikola Kaluđerović, Miroslav
hrabrom vojskom. Na ratištu su mi i tri brata, Veselin, Rajko i Miladin, svi
Djeca su, između ostalog, napisala ovako: “Mi još nĳesmo naučili kaže
Jedinice majora Milana Đokića, već treći dan
Ako se ne dozvoli srpskom narodu izlazak iz Dubrovnika, uspješno odbĳaju
šahovnicom ostavio u brdima iznad Trnove, rat je završen. Ubili smo ga,
šest ustaških bunkera u Ravnom. Poslije smo ih uništili. U jednom od
Petrović, Radovan Kuveljić, Mirko Malović.
njih ne stoji jedan podli neprĳatelj. Da, baš podli. Pucaju, mučki, s leđa... petu decenĳu. nalete ustaša koji se Slavnom približavaju u kolonama Miličković, Milisav Prelević, Gojko Popadić, Dobrivoje Milić, Milovan
koje saborci zovu Mirko i Slavko, iako već odbrojavaju
bolje. Probleme oko nestrpljivosti i iščekivanja, koji naročito zamaraju
Nikšićani. Da smo ranĳe bili ovdje, već bi davno Ravno palo, osmehujući vice-admiral Miodrag Jokić, biće onemogućeno isplovljavanje brodovima
sva slova, zato smo zamolili naše starĳe drugove da nam pomognu.
Bio je 23. septembar. Snajperista u crnoj majici, iz usaškog gnĳezda njih našli smo oružje i municiju – jugoslovenske proizvodnje.
i to baš granatom, priča nam starješina Čedo Vučićević. Ubĳen je i još
Ustaše u Titovoj vili
znaju da podignu bĳelu zastavu, a onda ospu rafalom. Naši motivi su nas zvuk frule sa Osojnik je sĳao smrt su oni pod svojim nogama osjetili ljuti hercegovački krš kod Razgovori o deblokadi Dubrovnika, nakon
Svi
Napuštamo Rupni Do. Umjesto zvuka kuršuma, prati
Građani Kolašina vojnicima na frontu
vojsku, nekako prevazilazimo. Naši borci su svjesni zadatka, znaju
Abramović i drugi. mučkih ustaških metaka
iznad sela Vitanjina, digao je snajper na vojnika JNA...
se priča kapetan. A profesor Branko Pavićević, pita: sretoste li mi gdje sa izbjeglicama i prema splitu i drugim hrvatskim lukama.
jedan ustaški “časnik” iz ovog dĳela Hrvatske. I to je jedan od razloga što
Šaljemo vam ove male ruke, koje jedva čekaju da vas zagrle.
116
Uz vas smo!
Graba, preko Cavtata, do Ravnog. Na tom dugom putu uspješno su
usana Spasoja Antovića.
jaki, jači od svakog neprĳatelja. Pobĳedićemo sigurno, u to niko ne može značajan objekat i dobro je što smo ovdje, a Počeo je rat: svim Pucalo je sa svake strane 117
da čuvaju jedan posebno
koji sĳu smrt, prekinut. Dubrovčanima postavljeno osam uslova. Ako ih
ustašu Mustafu Delića, kojeg smo na Grabu, sa još dvojicom koljača,
Ova srca, iako puna strepnje i straha, kucaju za vas. silama pokušavaju da se probĳu iz
ustaše bezglavo bježe po ovom kamenjaru, pričaju nam vojnici. I dok se
Ustaše, zenge i mupovci
posumnjati. uhvatili ja, Željko Otašević i Milan Pavićević prĳe tri dana? Otpremili smo Neka ovo cvĳeće pokriva sve staze i puteve kojima gazite. Krsta, Stona i ostalih rejona ispune, dobiće i vodu i struju
izvršili svaki borbeni zadatak. I, što je najvažnĳe, svi su živi, samo je jedan
Đuro Milošević i Veljko Živković – Žiška u Kolašinu bez svojih
Artiljerĳski okršaj počeo u 12 časova. Obruč jedinica JNA oko
došli smo, što se kaže, u minut do dvanaest. (Ustaše su bile pripremile
Kažu da Herceg-Novi nikad nĳe bo tih kao tog dana. Autobusi iz
Zlatnici za ustaše
pravca Čepikuća, Mohošnice, Miholjevog
pozdravljamo sa pripadnicima jedinice kojom komanduje major Milan
Zapisano na hercegovačkom ratištu
borac ove jedinice ranjen.
Tajanstveni mir u Popovu Polju remete isprekidani rafali. Znamo Iako daleko, mi smo uvĳek sa vama. Neka vas sreća i ljubav prate i grožđa. Đaci su se prorĳedili, Od 40 dana ratovanja, nijesmo pet noći mogli spavati u tvrdom
drugova nĳesu ni mogli, ni htjeli. Bablju gredu su zamĳenili Osojnikom,
ustaških utvrđenja u Srebrnom i Kupatima se steže. U orbu ušle i jedinice iz
Dragi drugovi vojnici
scenario da zauzmu mostarski aerodrom). Na bilo koju provokacĳu od
Ratna situacĳa i ljudska solidarnost
ga u bilećki zatvor, kaže profesor. Olovku je puškom zamĳenio i Nasto
hercegovačkog ratišta prema Dubrovniku. Minobacačkom i streljačkom
Konavala nĳesu došli. Na pĳaci nĳe bilo
i ko puca. To su oni nestrpljivi borci koje ubĳa dosada. A iščekivanje je, da vas što prĳe nama vrate”. horde su, po rĳečima potpukovnika Kostadina Đokić, odjekuje: “Momci i ovog puta cilj je pogođen”.
bilĳarski štap automatskom puškom, kafiće hercegovačkim stĳenama koje
pravca Trebinja. Objekte JNA, pa i Titovu vilu u Kuparima sa podzemnim
strane hadezeovaca, odgovorićemo žestokom vatrom, nastavlja Đerić.
Ispunjeni ponosom navas i vaš udio u ovoj borbi, mi vam poručujemo
Sinoć je u selu Gruda poginuo Petar Medigović. Još jedan vojnik ubĳen
Bulatović, novinar iz Titograda. Završili smo zadatke na južnomfrontu,
Tuđmanove
prolaznici takođe. Samo su kamioni sa oznakama JNA remetili tišinu i objektu, dodaje Čedo Topalović. Dug
Moba za ratnika ratni put, položaji, uglavnom
vatrom i danas su oni gađali jedinice Jugoslovenske narodne armĳe koje
“Franjo” boračka razbibriga
su pridržavale nišan krvnika.
ponekad, i veliki neprĳatelj. Svjesni su toga starješine, ali šta se može. Za drugi bataljon brigade žurili ka Debelom brĳegu. Pratili su ih brižni pogledi i mnogo ruku koje su prvi, vatrene linije, kao i ova u Rupnom Dolu, u kojem su ustaše i
skloništima i tunelima, koriste hrvatsko oružnici za siguran zaklon iz koga
je mučki iz ustaškog snajpera. Koji po redu, u vrĳeme takozvanog primirja?!
A, provokacĳa od strane Tuđmanovih ekstremista ima. U Čapljini su
da organizovano vodimo brigu o vašim porodicama. Ta je briga postala
sad smo ovdje, kaže Bulatović. Biće i ovdje brzo završeni zadaci, dodaju Koprivice, bile veoma dobro opremljene. Kojim i kolikim parama, teško
Čepikuće
su ih gotovo stegle u obruč i čvrsto drže predio na potezu Ravno – Orahovi
Sve više zarobljenih ustaša
mučki pucaju
ustaše pokušale da zaustave i jednu našu vojnu kolonu. Intervenisali su
svakodnevnica svih organa naše opštine, svih naših preduzeća, ustanova
A juče su, samo nekoliko sati prĳe Petrove pogibĳe, održani razgovori
mahale. Slično je bilo svuda na putu – ka frontu i Nikšiću. Trebinju. Svuda danas sporadično pucale na borce Jugoslovenske narodne armije sa
borci Budo Bečić, Dragan Ćetković, Dragoljub Bojić, Miško Peković, Raco je reći. Ali, borci Slano – Trnovo, prema Mravincima i Miholjevom Krstu. U selu gornja Ržanica, opština Plav, jedna moba podsjećala je
Do –
“Veljko Vlahović” iz Brigade “Veljko Vlahović” su kod Konavskih dvora Iz pravca
na hercegovačkom ratištu
Na tom ratnom putu, jedinice kojom komanduje Mikonja Bečanović,
policajci i tenkisti. Kad su vidjeli da sa crnogorskim borcima nema šale,
i službi, i mnogih pojedinaca. To shvatamo kao dio naših ratnih obaveza.
Čepikuće su uzele danak. Osojnik je sĳao smrt. Nastao je haos, teži da nam pomognu. Uskoro smo došli do mještana koji su bili ucĳenjeni i zarobili i četiri sanduka zlatnika i srebrenjaka. 113 na one nekadašnje, ali u drugim selima. Otašević Vukomir – Vulja, da se danas nastave, ali
na Čilipima o deblokadi Dubrovnika. Trebalo je
Kostić, Lakić Tomić...
112
okolnih brda. Najvatrenije je, ipak, bilo, prisjećaju se borci Savine
kuda su prolazili crnogorski rezervisti.
Neuma i Slanog u kolonama ustaše nadiru i otvaraju
Ustaše su, po današnjim procjenama Jugoslovenske narodne armĳe,
Budimir Kalezić, kapetan I klase vatru, gdje god
nĳe bilo gubitaka, a ranjen je samo jedan borac
Na jučerašnje napade ustaških formacĳa Armĳa je žestoko
od svih gubitaka. Trebalo je spasavati ranjene, izvući mrtve, obavĳestiti primorani da izvuku poslednje mrtve oslobodioce sa Čepikuća... ustaše su se, kako to obično rade, pozvale na primirje. Našim borcima Na jednom od tih kamiona sjedio je i Dejan Brankov Bogojević brigade, na Čilipima. Tada je pao naš drug i hrabri borac
nĳesu.
Nećemo dozvoliti da nĳedna porodica našeg ratnika ostane nezbrinuta, a
Ostavljamo artiljerce, a prema Zavali i improvizovanoj bolnici,
rezervni kapetan prve klae JNA, otišao je kao pripadnik oružanih snaga Milutin
- To je neprocjenjiva vrĳednost – kaže – koja se sada nalazi u
napustile Čepikuće. Najvjerovatnĳe su ostavile samo manje grupe u ovom
primĳete da ima jedinica Jugoslovenske narodne armĳe. U posljednja tri
odgovorila. Njene jedinice su bile nadomak Kupara i Srebrenog, ali ustaše
ostatak jedinica da je naređeno povlačenje. Priča o vjernosti i požrtvovanosti kolašinskih boraca u danima dana, a naročito danas, borbe su učestale. Dolĳale zvjerke Titogradskog vojnog korpusa u rat protiv krvoločne ustaške i plaćeničke
ubuduće niko neće stati na put, bez obzira na bilo kakva primirja, koja
to znači bez ogrĳeva, bez hrane i drugih potreba za život.
Danas je komandant Vojno-pomorskog sektora “Boka” viceadmiral
iz Titograda. Dvadeset jednu godinu je imao. I mnogo snova u očima. Nikolić, kad je video da Milutin gine, doktor Pero Nikčević, pomažući
probĳamo se zahvaljujući vojsci. Dr Momčilo Bulatović sehvali da od našoj Komandi. Bili su se pripremili da ih voze. Iznenadili smo ih našim
već zloglasnom mjestu. Ostali su se, sa ustašama iz druih reona, izgleda
Jedno od najžešćih ustaških uporišta – selo Ravno, već desetak dana
- Treća četa je već bila stradala, priča Veljko Živković – Žiška. Tamo hercegovačke istorĳe prenosila se od čovjeka do čovjeka. Drug do druga, sa “druge strane” lažna. Da ste ih samo vidjeli sa kakvim žarom i ne bi bile to što jesu kada još jednom iz svojih mračnih jazbina, mučki, kao
Budige sigurni u to i neka vam ta sigurnost olakša sve teškoće
su
Miodrag Jokić, u razgovoru sa Televizĳu Crne Gore, i uz “soliranje” novinara
jutros u ovom hercegovačkom kamenu ima bolnicu, ništa goru nego u dolaskom.
Poruke majkama koje traže da im se vrate sinovi
Otpozdravljao je, pričaju njegovi drugovi, dječacima na raskrsnicama što ranjenom drugu krenuo je naprijed ne štiteći se ničim, da
bande Tuđmanove i Mesićeve. Ostavio je Vulja suprugu, četvoro djece i osvoji znaće se
pokušali probiti prema Dubrovniku. Pouzdana informacĳa
Ne biraju sredstva i način da se domognu Dubrovnika, objašnjava
kontrolišu jedinice JNA, ali brojne vojne kontrole i danas upozoravaju da
što su i naučile ne bi otvorile vatru. Da bi izbjegle gubitke ljudskih života,
Među zarobljenicima nĳe mali broj okorjelih ustaša koji su do lakta
koje rat i ratni položaj neminovno donose. Stojte čvrsto na braniku naših
su nam bili svi drugovi. Odlučili smo da se probĳemo do mjesta okršaja. junak do junaka. Oči stisnutih suza kretale su pjesmu: Kolašinci, lĳepo starješina Čedo Vučićević iz Pljevalja, čĳi borci na nišanu drže Čepikuće ostarjelu majku. Ostala je nesakupljena letina. ćemo mu posjetiti kad dobijemo
hrabrošću su krenuli prema Čapljini! Ne vidim toga neprĳatelja, koji nam
ostalih redakcĳa, rekao da je Dubrovčanika postavljeno osam uslova koje bi
Idemo mi umjesto njih
Titogradu. Do sada smo, priča doktor, bili u šatoru, dolje u Polju, a od
bunker. Osvetili smo ga, a grob
su pozdravljali kao pravi vojnici. Pošao je da im zaštiti miran san.
najvjerovatnĳe već sjutra.
okrvavili ruke u namjeri da po svaku cĳenu ostvare hrvatske fašističke
tamo nĳe bezbjedno poći.
jedincice JNA su se vratile na rezervne položaje. Granate iz ustaških
Ja i Zlatko Milošević uzimamo terensko vozilo iz Komande. Palimo ga na vamje ime... jutros u srpskoj kući sa pravim bolesničkim sobama. Do sada smo ja i granica, ne dajte fašistima da ostvaruju mračne ciljeve, budite hrabri i Zato su Vuljini bliski prĳatelji samoinicĳativno, ne čekajući proglas
može stati na put, a i ako stane, loše će proći – odlučan je potpukovnik
valjalo da ispune da bi dobili vodu i struju. Prvi i suštinski uslov je predaja
Prevlaka – vrata Boke. Debeli brĳeg. Front prema Dubrovniku. ovaj rat, kaže starješina Vojo Nikčević, dodajući da se ponosi što
ciljeve
To je potvrdio i kapetan Raške, Mikonja Bečanović, komandant
I danas ih je, među ovdašnjim žiteljima od 18 do 65 godina, dosta.
se, ljetos – kad nam major stigne bez činova. A, major ne skriva osmĳeh,
postojani kao što ste do sada bili. Čuvajte se, jer je evidentno da prljavi rat dosezale su gotovo do aerodromske
minobacača, njemačke proizvodnje,
žice i krećemo. Vjetar i kiša ulaze u vozilo. Kad smo se približili, sreo nas kolege doktori – Dragan Knežević, Radonja Zeković, Nenad Vučković, U “Pobjedi” od 26. oktobra, u članku “Zabrinute majke”, između Vrhovne komande JNA i Predsjedništva i Vlade Republike Crne Gore da se
i razoružanje svih paravojnih formacĳa i svođenje broja pripadnika MUP-a
izvode operacĳu. Ja nikoga nĳesam postrojavao pod šahovnicom, za što su
Krsto Đerić.
Među borcima u Rupnom Dolu
Prokleto Ravno. Vojnički život. Ustaše što vrebaju. Pale su i prve žrtve. U komanduje takvom jedinicom.
132
jedinice koja e nalazi u Ravnom. On kaže: “Mi uspješno kontrolišemo
Svaki – sklon je da vjeruje jedan oficir.
me optuživali. U Trebinju smo saslušav
je Ranko Adžić, koji je izvukao ranjenog mitraljesca Božidara Milikića. Sinić, kao i danas, ustaše su otvorile žestoku vatru na jedinice JNA, upućen spasiocima sela – tako on zove Gvozdenicu i Jelića. se pomene ova rĳeč, piste na Čilipima. pomože nezbrinutim porodicama vojnika koji su otišli u boj protiv ustaša, 133
kakav su započeli i kakav vode Tuđman i njegovi legionari, veoma lako
U primirja ovdje više niko ne vjeruje. Kada ali dvojicu uhapšenih, koje smo pustili
nanivo od januara ove godine.
Milovan Bogavac, Srbo Đorđević i dr zajak ukazali pomoć 768-ici boraca,
ostalog navedeno je i sljedeće: “Apelujemo na Skupštinu Crne Gore da
Dejanovom domu u Titogradu – zebnja. Majka Vasilja kao i hiljade majki u
Poslĳe krvave Grude 51-godišnjem starješini Nikčeviću i njegovoj
Garnizon JNA u Bileći, u kojem je trenutno lociran logor, ovih je
- Nas je juče poslĳe podne i danas tukla minobacačka baterĳa iz
situacĳu na ovom trenu, ali to
su ih ustaše iz drugih krajeva Hercegovine dovodili vozom u Ravno, ne znači da je kretanje slobodno.
Umotavamo ga vjetrovkom. Božo krvari. Čizma se nĳe micala sa papučice koje čvrsto drže reon prečnika oko šest kilometarana potezu Ston vojnici i starješine nepovjerljivo vrte glavom. odnosi ljudske živote. Nastupila je još jedna prohladna noć na ratištu. Srećom, bez kiše i
Iz bilježnice – Slano
Dakle, ako Armĳa u ovom zahtjevu istraje, položeno ustaško oružje će
jer nĳesu izgledali kao neprĳatelji. Nĳesu zvona zvonila prĳe masakra u
Uz zvuke kuršuma i frule
i mi u tom momentu u njemu nĳesmo vidjeli neprĳatelja, već pacĳenta,
Crnoj Gori – strepi, otac Branko ponosan na sina vojnika stegao srce, brat vojsci kao da je dosadna sporadična ustaška vatra. Signalima
protiv fašizma, u odbranu slobode, organizovali mobu u ovom plodnom smo se
vrati naše rezerviste na granicu naše Republike. Samim tim sprĳečilo bi se
tadaje ovuda pruga prolazila. Odatle do jame stajali su samo kod babe i provociraju snajperskom vatrom.
Svakodnevno nas zalutale ustaše
rejona hotela “Belvedere” iz jednog usjeka koga nĳe lako pogoditi sa ustaše koje naše
dana postao tĳesan da primi sve
Kapetane, jeste li to vi? jedinice svakodnevno
Srećno svim ratnicima Crne Gore, srećno svima pripadnicima JNA i
Čepikućama. A kad se to dogodilo ja sam bio u Slanom, i na onom potezu su
gasa. “Ostavite me, nemojte tako ludo voziti, čuvajte vaše glave”, govorio – Čepikuće – Mikuljev krst – Mravinjaci – Butĳeri. Kako saznajemo, među - Ma kakva primirja, odmahuje rukom vojni policajac Rajko novih pogibĳa. O jučeranjim gubicima, kojih je predstavljaju borci, sigurno
ugasiti žeđ u Dubrovniku. Sudeći po dosadašnjim obmanama dubrovačkih,
mada znamo da se oni prema našim borcima tako ne bi ponašali. Kad je
i pitomom selu Gornjeg Polimlja. Na kratkom jesenjem sunčanomdanu
Stojan sve češće zagledan negdje u daljinu.
uvlačenje Crne Gore u prljavi građanski rat”.
tada sporazumĳevali sa starješinom Pavlovićem, prisjeća se Nikčević.
Ratni dnevnik novinara
bilo koje tačke, sem sa mora i to veoma preciznom vatrom. Prema tome
žandarmerĳske stanice, prisjećaju se dok prolazimo crkvi u Veličanima.
zarobljavaju na hercegovačkom ratištu. Za nekoliko stotina “bilećkih”
Niko ne može garantovati da se to i vama neće desiti. Zato se čuvajte pri
TO sa područja kolašinske opštine. bilo, podaci još nĳesu saopšteni.
Braća po oružjuprocjenama,
moje jedinice izvanredno izvršile zadatak. Presjekli su komunikacĳe Popovo
je Božo. Za sedamdeset minuta stigli smo u Trebinje. crnogorskim borcima nema žrtava, dok ustaška strana, po nekim Đurović. To je čista farsa. ustaše traže primirje kad im je najteže, kad im moba je, bez odmora, sa elanom i entuzĳazmom, ručno, motikama sa po cesti
ustaških vlasti, koje, uprkos žednom pučanstvu, slušaju direktive iz Zagreba
vidio da i njega lječimo kao i ostale, obratio mi se: doktore ako preživim,
Shvatljivo nam je da su zabrinute i uplašene za živote svojih Kod
Krst je bio znak za raskrsnicu prema Čilipima. Moji borci su
“Predaj se bagro ustaška”. Za sporadičnu pucnjavu ne haju.
– kaže admiral Jokić – oni koji koriste svaku situacĳu da lociranjem oruđa sumnje, pravi spas. Jer, kako ističe
zarobljenika, ova robĳa je, bez
povratku”. Na pitanje koliko su bezbjedni borci ove jedinice, Bečanović
Ako mi dugo pamtimo, vi zaboravite. Bolje je tako, drhtavim glasom
U Cavtat nema struje i vode. Ustaše su minirale vodovod koji napaja ovaj
Opet smo krenuli ka Čepikućama. Dugo smo lutali, tražili put. Tek u već nekoliko dana trpi velike gubitke. dođite kod mene na Korčulu. Te krvoločne zvĳeri kad zarobite, onda starješine Pavlovića postoji samo jedna komanda – za mnom Jutros smo među borcima Pete crnogorske brigade mogli da čujemo
Građani, ustanove i preduzeća
ponestane hrabrosti i municĳe. Situacĳa ni rata ni mira, trenutno, njima
– žeđ će da potraje.
Polje – Zavala – Slano. Potom je na moje mjesto došao general Eremĳa. Kad
čitavenjive iskopala i sakupila krompir.
Kobni 5. oktobar
polĳegali da bi držali odstupnicu tenkovima. U Rupnom Dolu je i vojnik
najbližih, ali nam nikako ne može biti shvatljivo da zahtĳavate da se
veli nam, poslĳe malo ćutanja, starac Marko dok dvĳe jabuke nudi vojniku.
u urbanim gradskim reonima sprĳeče nas da ih neutrališemo, jer znaju da
objašnjava da su straže maksimalno pojačane, tako da ovuda ni ptica ne
grad. Prodavnice ne rade. Neke su radile dan – dva dok su imale nekih zaliha
i vĳest, koja je sve potresla. Dvojica starješina, koji su pokušali prĳe dva
iz Kolašina
zoru osjetili smo barut. Nĳesmo našli vojsku i mislili smo da se već probila. Prvim linĳama fronta civilima ni danas pristup nĳe bio dozvoljen. najbolje odgovara. Susret u Cavtatu komandant garnizona pukovnik Milan Stublinčević, ovdje su preduzeli sve A snajperistima, skrivenim po kojekakvim
Dobrovoljci, među kojima i tri druga iz IGM “Radoje Dakić”, koji
sam otišao sa ovog terena, samo što nĳesu zaplakali Radomir Radović i Drago
Dok se sunce klonilo zapadu iza vrhova Viskotora, mobari su, katakombama konavskih
progovori njihovo kukavičko srce, kaže doktor.
rezervisti vratena granice naše Republike. A šta sa crnogorskim odnosno
Živko Rašković, takođe Nikšićanin. Starješina Strahinja Bulajić, priča
Treću ostavlja uz crkvu.
može neprimĳećena da poleti.
robe. Radi plinska pekara. Njen vlasnik je, naravno, Šiptar.
su se na frontu pobratimili, popunili Treću četu Prvog bataljona Desete
Produžili smo dalje. U Trebinju sreli smo civila. Zamotana mu lĳeva ruka. Očekuje se da će novinari ući u ovaj vatreni reon najkasnĳe sjutra ili Todorović. ćemo mi štititi gradske zidine. mjere da se u potpunosti ispuštuje pravilo JNA i međunarodne konvencĳe kuća, nikad se ne zna.
Dobru saradnju ova improvizovana bolnica ima i sa trebinjskom.
zadovoljni završenim poslom, što su pomogli porodici ratnika da
A onda dolazi kobni 5. oktobar. Na ratištu je pao komandant Vojno- Živko, kojeg zovu “Vojvoda”, zarobio je 19 ustaša i šahovnicu skinuo sa
Osamsto kilometara je za Savinom brigadom – preko
srpskim življem, širom Krajine, Slavonĳe, Like, Korduna i Banĳe? Zar ih Lokve,
Kad bi pogled ubĳao, vojnici i oni što su sa njima, bili bi mrtvi. Šta je istina
Kao da zbog toga, ovdje nema ptica. Jedino “papagaj” Franjo prati
o humanom odnosu prema ratnim zarobljenicima. Uslovi smještaja ne
Radi i kafić “Mali kamen”. Njegov vlasnik Marko (nemojte prezime,
Rekao nam je daima vojske naprĳed. Tek kasnĳe smo shvatili zašto je dugo prekosjutra. Informacĳe koje, međutim, stižu sa prvih borbenih linĳa govore 122 ostaviti same da se bore za svoj fizički i duhovni opstanak? Zar ostaviti broda Krsto Lazarev Đurović. jarbola i postavio jugoslovensku trobojnicu. Nezaboravna je i Živkova
crnogorske, kojaje stradala na Čepikućama
blagovremeno, prĳe kiša i snjegova sakupi letinu, zapjevali pjesmu onu
123
pomorskog sektora Boka, kapetan bojnog
Ni jedan povrĳeženi vojnik ne čeka više od pola sata da bi dobio i Čilipa, Mostara, Kosova Polja, Zavale, Ravnog, stigli su do Rupnog
MUP-ovci u suknjama
razlikuju se od onih koje imaju pitomci ovdašnje škole rezervnih oficira, a i
ovu jedinicu. Papagaj je “ratni trofej” Veska Bigovića i ostao je miljenik
molim vas, veli) objašnjava da mu je dao naziv po ovdašnjoj omladinskoj plaži.
smišljao odgovor. da artiljerĳske jedinice JNA, stacionirane u okolini Slanog, žestoko tuku o tome koliko je ovdje bilo pripadnika MUP-a Hrvatske. “Kroacĳa” zbjeg visoke Linĳom fronta se pronio glas – pao je komandant Krsto. A, koja priliči ovim ratnim uslovima. Eho pjesme se čuo do planinskih vĳenaca 103
102 ratu, ostali smo legendarna brigada. Savino ime
krov oštećen direktnim pogotkom granate ko nĳe čuo komanda. Grupi Tuđmanovih bojovnika uzvikuje Živko: “predajte se
najkomplikovanĳu medicinsku pomoć, ako mu je potrebna. Prvu ima Dola. I u ovom
zatočene vojnike u kasarnama Hrvatske? E, drage naše PTT-ovke, znajte
svih boraca. Nose
“A” kategorĳe Dubravke i u šali kažu: “To je jedini
hrana im nĳe lošĳa od one koja se sprema za borce JNA na frontu. Redovno
Na ratištu kod Dubrovnika ga i paze još od
Kafe i sokova nema. Samo uvoznog piva i žestokih pića. Cĳene su sasvim
ustaške položaje. Oktobarska kiša dosadno sipi. Rezervisti i dobrovoljci se okupili, Varljivi mir na dubrovačkom ratištu izgoren objekat
odmah, ovdje na terenu.
za njega? Nema vojnika, nema starješine. Običan, jednostavan, skroman bagro ustaška” Živko o tome nerado priča. Samo tiho dobacuje: imam
nijesmo iznevjerili, s ponosom pričaju borci Slobodan Varajić, Dragan
mupovac od kojeg ne čuvamo leđa”.
i besplatno dobĳaju novine, cigarete
mirnodopske. Pitamo konobaricu sa širokim osmjehom, koji joj ne silazi sa lica,
ubĳaju vrĳeme. Sati su predaha i neizvjesnosti kada i gdje u akcĳu...
Tragovi na kamenu U sjevernom dĳelu hercegovačkog ratišta, na području Nevesinja, To im je, izgleda, jedino i preostalo. Ustaške formacĳe su u i higĳenski materĳal, a odnedavno
čovjek. Omiljen komandant. Ratnik sa srcem. Komandant sa kojim su se i ja slabosti, nĳesma bez straha. Ne razlikujem se od mojih drugova.
Najviše problema imao sa dobrovoljcima, objašnjava doktor Čizmović, Božidar Vukanović, Dragan Kostić, Luka Radulović. Luka,
krov oštećen djelovima granate
100
Krug oko pakla
preko Crvenog krsta, stižu im paketi
“P
Ustaše u obručuapagaj Franjo” je prava boračka razbibriga. A briga im je dosta. I
kako se zove jedno lĳepo, rascvjetalo drvo pred kafićem.
Dva brata Srećko i Balša Raičević su ostavili svoj kafić u Karađorđevoj hotelu “Kroacĳa” u Cavtatu čekao sam jednu novu godinu. Bilo je
Gackog i Čapljine, i danas je bilo mirno. General major Milan Torbica, U vojničkom pogledu sasvim slomljene na ovom ratištu, i ne mogu da od rodbine. Porodice zarobljenika, 101
vojnici dičili. Zadojen ljubavlju prema rodnom kršu i zakletvom predaka, Zaradio je Rašković i čin razvodnika, a za ono “vojvoda”, uz osmjeh
Bulatović. Stigli su na front i teško bolesni ljudi u godinama – jedan je koji je stigao iz Njemačke kad je u Jugoslaviji zagustilo kaže – pišite
direktan pogodak u pločnik
- Ne znam jugoslovenski. Ja sam Rumunka, odgovara.
vojska obavještava o njihovom zdravstvenom stanju. Zbog toga smo
mimo ratnih. Mr Krsto Bošković je, na primjer, prekinuo specĳalizacĳu i rad
ulici u Titogradu i prĳavili se u dobrovoljce. Prvi je krenuo Balša, za njim
Stigli smo na mjesto gdje se sinoć vodila borba. Razbacana oprema komandant Užičkog korpusa, odgovarajući na pitanja novinara na gala, veselo i mirno... 63 računaju na bilo kakve uspjehe. Opet će, vjerovatno, tražiti da armĳa dodaje da nema teo veze sa prvim ratom, iako mi je pradjed ovu titulu
recimo sa svježim moždanim udarom nedavno operisan... Trebalo bi zato o kapetanu Voju Nikčeviću i Marinku Pavloviću, aktivnom starješini
prvi je u pomoć hrabrom komandantu priskočio Dejan Bogojević...
Hrvatski oružnici zatražili prekid vatre, da bi još jednom, mučki
popusti. ali, njen stav je odavno poznat. Predaja oružja, pa sve ostalo.posmatrače Evropske zajednice zato što
na doktorskoj disertacĳi. Hasan Gaši je kući ostavio troje maloljetne djece i
– kaže Stublinčević, veoma ljuti na
starĳi Srećko. Da se bratu nađe pri ruci, da brani čast i obraz crnogorskih
i oružje. U kamenu prepoznajemo tragove. Počeli smo da sumnjamo da konferencĳi za štampu koja je danas organizvovana u Nevesinju, istakao je I bilo je davno. Na južnom dĳelu dubrovačkog fronta ni juče se nĳe pucalo. Brigada Za susjednim stolom sjede četiri starĳa mještanina. Okrenuli leđa
sve dobrovoljce prĳe upućivanja na front detaljno pregledati.
Pao je i Dejan Bogojević.
nosio. Priče o ratnim herojstvima Savine brigade prekidamo na kratko,
iz Bileće, koji nam je pridružio i uspješno nas vodi kroz bitke. To su
osuli paljbu po položajima jedinica JNA u Kuparima, Srebrnom i na Ivanjici.
suprugu... Ipak, Gaši kroz istinski osmĳeh tvrdi: “Dobro li je sa Crnogorcima”.
ne vide kako se hrvatska strana odnosi prema zarobljenim pripadnicima
Danas je sa novinarima
vojnicima i ćute. Ne pitaju ništa.
ratnika...
je vojska ovuda prošla, pokupila bi oružje. Shvatili smo da smo upali da su pripadnici Korpusa, sastavljenog od vojnika iz Užica, Valjeva, Kraljeva, U hotelu “Kroacĳa” kročio sam ponovo prekjuče. Vjerovatno poslednji u PRESS-centru u Herceg-Novom
“Veljko Vlahović” popunjava “praznine” na zpcima. Dojučerašnja ustaška
Danas je u ovoj bolnici, poslĳe kiše, bilo dosta posla, ali ništa legende. Nema druge komande Palovića osim – za mnom. On do
U kući njegovog oca Branka uselila se tuga. U bratstvu Bogojevića podsjećanjem potpukovnika Miodraga Jovanovića, načelnika štaba na
Tako vele i Mujo Asanovski, Sabrĳa Tiganj i Mujo Koljenović.
razgovarao i komandant brigade “Veljko Vlahović”, potpukovnik
JNA. primjera radi, ni danas ne znamo da li je u životu, a kako li gdje je
Vojska uzvratila. Sukobi traju, a ustaše otvarju vatru i iz svojih utvrđenja u
uporišta Brgat, Dubac i Kupari u rukama narodne
Među dobrovoljcima su i Zoran i Bogdan Boljević, stasiti mladići,
u klopku. Ustaše su nas držale na nišanu. Znali smo da moramo biti Čačka, Čapljine... Među njima su i vojnici iz Nikšića, koji su uz rezerviste iz put. I nĳe mi žao. Naime, toliko mržnje u očima ljudi koji se ovdje nalaze u vojske. Potpukovnik Uz molo privezana dva ratna broda.
ozbiljno, uglavnom, prehlade, reuma... No i kad je teže, hrabrost lĳeči sada nikada nije viknuo naprijed. Idemo samo naprijed – dokle bude
u Staniseljićima – takođe. U srce svake crnogorske majke. Dva hrabra glasine o nedoličnom ponašanju nekih crnogorskih boraca.
Kostadin Koprivica. Njegova jedinica, poslĳe trinaest dana vođenja
dubrovačkim hotelima
Potkovicom jedine ulice i širokim trotoarom prođe tek poneko. Nailaze
zatim Miodrag Radović, Igor Marković, Milutin Rajović, Bajo Šuškavčević,
hladnokrvni. Izlazimo iz kola i počinjemo da se ponašamo kao izvidnica. sjeverne Crne Gore učestvovali u ratnim operacĳama na potezu Popovo Polje skloništu ovog lĳepog zdanja nĳesam osjetio nikada u životu. Crnogorca – komandant Krsto i vojnik Dejan otišli su u priču o tome kako
Koprivica priča ratne strahote
rane. Naši borci, teško ranjeni u Ravnom, a dovedeni ovdje, nĳesu ni
gotovo neprekidnih borbi, stigla je na kratki odmor u Igalo. Iza njenog
dva mlada čovjeka i živo razgovaraju. Prekidaju dok prolaze pored vojnika.
To nas je i spasilo. Vraćamo se nakon što smo saznali gdje je položaj – Slano. rezervisti Svetozar Ulićević, Momir Stĳepović, Zdravko Knežević... Da pogled može da ubĳe, kapetan Mustafa Baraković, Vladimir Janković se brani rodna gruda. Postali su dio crnogorskog krša koji ih je odnjihao. 131
jauknuli, prisjećaju se u bolnici.
130
128
Nakon dvodnevnih borbi u Dubrovačkoj Župi i uspješno izvedenog
pohoda kroz dubrovačko ratište, ostala su oslobođena konavoska sela,
Svi su oni došli da popune Treću četu Prvog bataljona Desete
naših jedinica, koje još uvĳek nĳesu znale da je naređeno povlačenje. - Zadatak su dobro izvršili – kaže Torbica. Naše jedinice su ovdje da bi i Blažo Janković, zatim snajperisti Mirko Šćepanovi, vozač Radovan Tomašević i narodna, pretresa Prolaze. Jedan međutim, zastaje, okreće se i uporno gleda u naš sto, uokviren 129
Na ratištu oko Dubrovnika vojska, ova naša
Do plejade “vitezova mrĳet naviknutih”. Priča o dvojici hrabrih vojnika
pomorskog desanta na Kupare, koje su ustaški bojovnici u bezglavnoj panici,
ali i činjenica da je izgubila samo trojicu svojih boraca, dok je njih
crnogorske brigade. To je ona, već legendrna četa koja je stradala od
Obavĳestili smo Komandu. Dok se pominju helikopteri i avioni, kojima sprĳečile međunacionalne sukobe, u čemu su dosad imale uspjeha, i nĳesu vaš reporter – bili su na mjestu mrtvi. sakrivene ustaše. Danas obećani, organizovano novinarski uniformama. Prilazi.
teren, hvata
ima, međutim, još jednu stranu. Ponosnu koliko i odbrana rodnog praga
dvanaest, uglavnom, lakše ranjeno. Da se ne bi pogrešno shvatilo, i to
odnoseći sa sobom poginule i ranjene, napustila, na dubrovačkom ratištu je
mučkog ustaškog napada, u Čepikućama. da se politička
se, navodno, treba da izvuku mrtvi i obavĳeste živi, nas sedmorica sami tačne tvrdnje nekih stranačkih lidera u Bosni i Hercegovini Ljudi ovdje osjećaju stravičnu mržnju prema vojnicima. Dočekuju ih, da
put u Cavtatu na pregovore već poznatih zaraćenih strana nĳe bio odveć
je veliki gubitak, ali gubici su u nekim drugim jedinicama, ipak mnogo
zavladalo zatišje. Prekid vatre su tražili hrvatski oružnici. Udovoljeno im je u
Među njima, odvažnim dobrovoljcima, trojica su posebna. Banja
odlučujemo da izvučemo svoje saborce i drugove. situacĳa u ovom dĳelu Hercegovine iskomplikovala otkad smo mi došli. Nĳe kako, sa širokim osmjehom, udvorički im se klanjaju, kunu se da nemaju veze sa Hoću iz ovog pakla
izazov. Saopštenje će, ionako, da uslĳedi.
106
17 časova. Noć je protekla mirno, a u prĳepodnevnim satima specĳalne jedinice
veći.
Katnić, Radovan-Kušo Jovanović i Milan Radonjić su radnici IGM “Radoje
Vlatko Milošević, Veljko Živković – Žiška, Branko Vlahović, Đuro tajna da se ovdje bilo da i sada ima stranačkog naoružavanja stanovništva. HDZ, posebno sa snagama MUP-a. Istovremeno, prosto ih sažižu pogledom. 107
Krećemo putem pakla. Oko već dobro poznatih ratnih kota i
JNA su, kako se to kaže, čistili teren u Kuparima i Srebrenom od zaostalih
Komandant Koprivica je danas novinarima najviše govorio o
Dakić”. Pošli su u vojni odsjek, prĳavili se u dobrovoljce i, ne čekajući red,
Milošević, Dragan Kljajić – Džaja, Boško Mirović, Željko Kljajić, sami sebi Najproblematičnĳa tačka je Čapljina. Tu su pripadnici HDZ-a davno počeli sa gubilišta. Od Herceg-Novog do Vrbanja, tek poneko vojno vozilo. Dalje, Izvinite, veli, jeste li Vi kapetan Mustafa Baraković?
ustaša i minsko-eksplozivnih naprava.
odmah došli na front.
naređuju zadatak koji se zove – drug. napadima na kasarnu, oficire i njihove porodice. zbog toga smo bili primorani Kuda nestadoše MUP-ovci? onome što su zaticali u zauzetim konavskim selima. - Jesam, brate, a ti si – taj (ime mu ne smĳemo pomenuti). bio si mi 1984.
prema Zubcima i Trebinju, austrĳski makadam. Ni sve vještine našeg
Da svaki dogovor o prekidu vatrenih dejstava sa ustašama krako traje,
- Poslĳe žestokih okršaja kod Zvekovice, zarobili smo negdje
- Kad doznao šta je bilo u Čepikućama, zgrabio sam vojnu opremu,
Prolazimo kroz Ravno. Opkoljavamo kuće. Starac ćuti. Žena plače. da Centar za auto obuku preselimo i Čapljine i tu stacioniramo našu jedinicu. odavno provjerenog vozača Voja Bečića, kome je volan ispunio radni, a godine u komandi u školi rezervnh vojnih starješina u Bileći. I bio si dobar
vojnu knjižicu u džep, i pravac Orahov do. Sa mnom su došli moji najbolji Cavtatu je oštećeno možda deset odsto kuća. Nĳedna u starom i jedan broj Kurda. Trojicu smo ubili
oko 70 ustaša. Među njima je bio
da ga oni poštuju samo dok im je potreban da pregrupišu snage, pokazalo se
Prst nam poigrava na obaraču. Ipak ga, nekako, kontrolišemo. Tek kad Prilikom dolaska na ovaj teren bili smo napadnuti od strane pripadnika HDZ- U bogme evo i ratni vĳek, ne mogu da izbjegnu rupe na ogoljenom putu. vojnik – odgovara mladi i energični kapetan koji je sav u pokretu i gestu. I kojeg
kod Zvekovice i pronašli njihova dokumenta iz koji se vidjelo da su sa
još jednom. U 13 časova, ustaški minobacači su se ponovo oglasili sa visova
drugovi – Jovanović i Radonjić. Sada se ne razdvajamo.
počinjemo pretres, daje nam koverat sa hiljadu dinara, na kojem piše a koji su pokušali da sprĳeče naš ulazak u ovaj grad, ali ako zatreba i još ćemo gradskom jegru. Gađane su samo one u kojima su bila ustaška uporišta. Ovdje vojska veoma poštuje.
U međuvremenu, priča o Austrĳi. O našem avionu koji, po
strane došli da ratuju u Hrvatskoj. Inače, taj narod u Konavlima je bio
je trenutno oko dvĳe i po hiljade žitelja i izbjeglica, uglavnom iz Konavala.
Radovana Kuša Jovanovića svi su u jedinici odmah prepoznali,
ime vojnika kome su pare namĳenjene. Produžili smo dalje. Znali smo vojnika dovesti. u neposrednoj okolini Dubrovnika, ali i iz dubrovačkog hotela “Belvedere”. najnovĳim obavještenjima, austrĳske vlasti neće da vrate. Boje se da - Šta radiš, kako si? – pita kapetan.
Granate su padale po Kuparima i Dubrovačkoj Župi, a dolĳetale su i u nešto
veoma pripremljen za ratovanje. Imali su u kućama po timbrdima radio-
otprilike gdje su naše jedinice. Vozilo smo sakrili i nastavili pješke. Prilikom dolaska u Čapljinu kao i Višegrad, pripadnici HDZ-a otvoreno Najviše beskućnika, oko sedam stotina, smješteno je u suterenu hotela - A, kako... Eto, prĳe tri dana, kada ste vi došli izašao sam iz skloništa...
još više zavoljeli. To je onaj brkati mladić, koji se među prvima popeo na
ne bi učestvovao u ratnim operacĳama protiv njih ili njima bliskim. Ni
stanice, tačne spiskove mjesnih
južnĳe Srebeno. Ustaške nišandžĳe podešavali su svoja oruđa prema brodovima
- Nĳesi u uniformi, ozbiljno se šali kapetan.
stepenice Skupštine Crne Gore i tražio smjenu svih birokrata.
Zauzeli smo položaj i počeli da zovemo naše. Branko, Darko, Miličko... su napadali kolonu. Tom prilikom njima se predao 21 vojnik. Tačno je da su “Kroacĳa”. To je, zapravo, zbog visoke “A” kategorĳe. Bezbjedan, sa veoma zajednica, dobro organizovane straže.
mi njima ne vraćamo put, jedinu saobraćajnicu, koju su nam između
Jugoslovenske ratne mornarice.
- Nĳesam, nĳesu me mobilizirali. A, zamisli da jesu, morao bih da pucam
Dvogledima smo se prepoznali. Sretali smo se srećom i tugom, brigom i se vojnici predali sa naoružanjem. Ali, oni su jedva čekali da se predaju – to su konfornim sobama i kuhinjama. Imali su oružje najsavremenĳe proizvodnje, a sudeći po utvrđenjima,
- Pošao sam od našeg milog predsjednika Momira, priča Kušo, i
Herceg-Novog i Trebinja, ostavili za vrĳeme svoje vladavine. Jest da je
sigurno su se dugo pripremali za rat, možda i napad na Crnu Goru.
Pripadnici JNA su na iznenadni ustaški napad uzvratili jakom
nikakva, ali za ove prilike je više nego pouzdana. Zaboravili smo, silom
rekao: – Momire, rat je, drugovi su mi na frontu, ja ne mogu da sjedim
odlučnošću. Hrvati i Muslimani. Jer, onaj koji ne želi da se preda ne može biti ni otet. Stigli smo upravo u vrĳeme ručka. Iz velikih, savremenih kazana ljudi u tebe.
Među mnoštvom, u poslednjimdanima zarobljenih MUP-ovaca,
artiljerĳskom vatrom.
kući... Evo vojne knjižice, ne treba mi, ako ne pođem na položaj... dobĳaju jelo i odlaze u sobe. Na pitanje oficira kako su i zašto ne iziđu napolje
Sa našim saborcima iz Kolašina – Mirom, Veskom, Rođom, Nikšićani koji čuvaju aerodrom u Mostaru od napada ustaša biće, prilika, dakako, puteve bratstva i zajedništva kroz Konavle, pa se ponovo Kapetan Baraković se smĳe:
otkriveni su i takvi koji su se u
- Dođi kod mene, daću ti vod, četu, bataljon. Ti si sposoban
Labudom, Darkom,, Brankom i ostalima – krenuli smo da izvučemo mrtve najvjerovatnĳe, ubrzo zamĳenjeni jedinicom iz Požege, koja je već jednom – jer nemaju čega da se plaše, odgovaraju namještenim osmjehom i okretanjem nekim kućama presvlačili u žensku
I njemu, i Banji i Milanu je udovoljeno. Vojne vlasti su ih odmah
i iznenada, vratili austrĳskoj cesti. Možda se i s njom stiže u, prešu,
potporučnik.
drugove. Sreli smo dio barske jedinice koji su nam dali kamione i ljude dolazila do Trebinja. Sačuvati Dubrovnik glave. obećanu Evropu. odjeću, kape sa šahovnicom zamĳenili maramama, a onda otvarali
uputili na front.
Pitamo da li ima šansi da bukne ustanak na ovom dĳelu Hercegovine. I onim pogledom punim mržnje. vatru na borce JNA. - Kapetane, ne šali se, nego te molim (i utišava pri tom glas) da izvedeš
Uprkos vĳestima, koje u posljednje vrĳeme uporno plasiraju hrvatska
Tačan broj ubĳenih i zarobljenih se vjerovatno neće ni saznati, ali
Vojska na odmoru
115
114 General Torbica odgovara: – Ako budemo trezveni, ali svi, do sukoba ne bi Pitamo oficire znaju li koliko je u Cavtatu bilo pripadnika MUP-a odavde mene i starog. Ne možemo više u ovom paklu.
sredstva informisanja, a na koje “nasĳedaju” i strane diplomate, pa i sami
potpukovnik Koprivica pretpostavlja da je smrt u samo jednom tunelu
trebalo da dođe. Ako, ipak, bukne, biće krvi do koljena. Hrvatske, kuda su nestali, ima li ih tu i sada. - Za koga si glasao? Jesi li član HDZ, pita ga kapetan.
kod Uskoplja, čĳe otvore su zarušili minobacačkim granatama, smrt
lord Karington,granate jedinica JNA i dalje zaobilaze zidine starog dĳela
Od tri kafane na Grabu, ni jedna ne radi. A vojnici brigade “Veljko
Podsjećamo generala još jednom na Čepikuće. Odgovor ne može biti konkretan. Jedan broj ih se povukao preko Plata u - Kapetane, zaboga, ko je smio da ne glasa za Tuđmana.
našlo oko 250 ustaša.
Dubrovnika. Mada se u njima nalaze glavna ustaška uporišta, nĳedno oruđe
- Ja nĳesam izdajnik – kaže general Torbica. Ne može jedangeneral Dubrovnik, stotinak ih je zarobljeno. Nĳedan nĳe imao uniformu, ali su počeli - Ne znam, veseli moj, veli sjetno kapetan Baraković. A, za dozvolu ne
Vlahović”, isti oni narodi borci koji su oslobađali Grudu, Ljutu, Zvekovicu
JNA, po rĳečima komandanta VPS “Boka” vice-admirala Miodraga Jokića,
brini. Ni ti, ni tvoj stari...
i Plat, čekaju naređenje za pokret. Kuda? U nove ratne okršaje, da kuda!
biti kriv za lošu taktičku procjenu – tu su komandiri odjeljenja i jedinica koji da prokazuju jedan drugoga. Ratni okršaji se na Dubrovačkom ratištu nastavljaju, a borci
neće biti upereno na taj dio grada. A da Tuđmanova garda to obilato koristi, Brigade “Veljko Vlahović”, nakon kratkog osvježenja u Igalu, kreću u
potvrđuje i njeno današnje otvaranje vatre, zapravo položaj sa kojeg je to činila. nove bojeve.
142 120 143 121
126 127

58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68