Page 76 - Smrt u Dubrovniku

Njegove smrti vjerojatno ne mogu nikad ni biti u
potpunosti svjestan jer nikad nisam u potpunosti
bio svjestan ni njegova života. On je kao jedna
od onih intrigirajućih sitnica iz djetinjstva, kao
zapamćena pukotina u zidu za koji moram provjeriti
da li je tamo kamo ga moje sjećanje locira.

I mada mi je njegov lik fizički sasvim izmakao,
sad držim da dok sam živ neću zaboraviti njegovu
unutrašnju uspravljenost koja mu je, nespremnu
a ipak tako odlučnom, nalagala da se izravna sa
sudbinom, i to kako je skupa sa ostalima, mada ga
sa njima ne broje, dao svoj život za slobodu.

Možda sam, u trenutku kad mu se pred očima ukazao
niz profila puščanih cijevi – ja, dijete koje se igra
na podu saloče u njegovom stanu – bio jedna od
slika što su prostrujale kroz njegovu svijest. Sve ih
je ionako ostavljao u toj ljubavnički neumjerenoj
eksploziji smrti koja je njime tresnula o tlo.

Izdavač: DS Prazan Prostor
Za izdavača: Marija Backović

Urednici/e: Andrija Rašović, Bogdana
Kostić, Milana Matejić, Petar Pejaković

Autori tekstova: Bogdana Kostić, Anja Pletikosa,
Andrija Rašović, Mark Mazover, Anđelija Rondović,
Allan Kaprow, Milan Milišić, Danilo Kiš, Ivan Čolović

Fotografije: Krsto Vulović, Bogdana Kostić,
Mladen Ivanović, Pavo Urban

Grafičko oblikovanje: Ivana Vujošević
Štampa: Golbi Print, Podgorica

Podgorica, jun 2024.
* Tekst zbog kojeg je Milišić bio osuđen na uslovno
sedam mjeseci zatvora bez prava putovanja u inostranstvo, Sadržaj ovog dokumenta je isključiva
objavljen u knjizi „Dubrovačka zrcala“, objavljujemo odgovornost Praznog prostora i ne odražava
uz dozvolu njegove supruge Jelene Trpković. nužno stavove Evropske unije niti UNDP-a.