Page 8 - Odbrana Dubrovnika u Domovinskom Ratu

1. STANJE U HRVATSKOJ I JUGOSLAVIJI - POČETAK 1990-ih

Rat u Republici Hrvatskoj, poznat kao Domovinski rat, započeo je u proljeće 1991. godine i
predstavljao je kompleksni sukob izazvan različitim faktorima. Ovaj rat je obilježen borbom

protiv srpskih ekstremista, Jugoslavenske narodne armije (JNA) i država Srbije i Crne Gore.
Uzrok sukoba djelomično leži u promjenama nakon smrti Josipa Broza Tita, koji je dugo

vremena održavao relativno stabilan politički i etnički balans u bivšoj Jugoslaviji. Nakon

njegove smrti, počele su se pojavljivati razlike u mišljenjima među jugoslavenskim
republikama i pokrajinama, uključujući različite stavove o ustroju federacije i drugim važnim

pitanjima. U tom kontekstu, Srbija je postala epicentar političkih promjena. Godine 1987.,
Slobodan Milošević preuzeo je vodstvo Saveza komunista Srbije i ubrzo se transformirao u

ključnu figuru srpskog nacionalističkog pokreta. Njegova politika radikalizacije i geslo "svi
Srbi u jednoj srpskoj državi" postali su središnji elementi u izbijanju konflikta u Hrvatskoj.

Ovaj sukob se protegnuo tijekom više godina i imao je duboke posljedice za Hrvatsku, regiju

Balkana i međunarodnu zajednicu. Važno je istaknuti da je Domovinski rat označio nastanak
1
neovisne Republike Hrvatske te složeni proces njezine konsolidacije kao suverene države. U
takvom turbulentnom kontekstu, mnoge države unutar Socijalističke Federativne Republike

Jugoslavije počele su intenzivno razmišljati o mogućim izlazima iz ovakve zajednice koja se
suočavala s rastućim napetostima. Ovaj proces traganja za izlazom iz krize nije zaobišao ni

Socijalističku Republiku Hrvatsku. Hrvatska je, poput ostalih republika i pokrajina unutar
bivše Jugoslavije, bila svjesna ozbiljnih opasnosti koje su se nazirale s istoka pod parolom

"bratstva i jedinstva". Ovaj izraz, koji je nekada bio simbol zajedništva, počeo je gubiti svoje
značenje kako su se političke i etničke napetosti počele produbljivati. Hrvatska je, kao

republika koja je osjećala sve veći pritisak od strane središnjih jugoslavenskih vlasti i srpskog

nacionalističkog pokreta pod vodstvom Slobodana Miloševića, razmatrala svoje opcije.
Traganje za izlazom iz krize podrazumijevalo je promišljanje o različitim scenarijima,

uključujući političku autonomiju, veći stupanj decentralizacije unutar federacije, pa čak i
potencijalnu neovisnost. Sve te opcije su zahtijevale kompleksnu analizu i diplomatske

napore kako bi se pronašlo rješenje koje bi zadovoljilo interese Hrvatske i njenih građana,
dok se istovremeno nastojalo izbjeći potencijalne sukobe i nasilje. Ovaj period traganja za

odgovorom bio je od presudne važnosti za budućnost Hrvatske i regije Balkana, a njegovi

rezultati postavili su temelje za ono što će kasnije postati Domovinski rat i proces

1 MARIJAN, Davor Domovinski rat, Golden marketing, Zagreb, 2016., str. 17-18.

6