Page 791 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava

744 Ljudski rode, ustani... ovaj lav više ne spava

vojne zgrade, kada bi na razne druge načine spriječili funkcioniranje elite, a kamoli
njihovo vladanje nad nama, masama - bilo bi to poput tsunamija iznad kule od
pijeska. Ali mase to ne čine, i „čekaju heroja dok ne svane dan”. Da, ali noći i noćnoj
mori ne nazire se kraja jer umjesto da iskažu svoje pravo na slobodu ljudi se ustrajno
nadaju da će to umjesto njih učiniti netko drugi.
Dobro, učinio je to Čovjek ispred tenka, i to je fantastično, ali kontrola ne popušta.
Potrebno je da veći odnosno vrlo velik broj ljudi zazove tog heroja unutar sebe i da
sami postanu ljudi na kakve trenutno čekaju. A zapravo se, na kraju krajeva, ne radi
.
o tome da trebamo biti ‘heroji’ Naše najviše, Beskrajno stanje je ono bez prisutnosti
straha, a u stanju bez straha nema potrebe za hrabrošću koja bi ga trebala prevladati.
Ljudsko društvo ne proizvodi ‘heroje’ u razmjerima u kojima bi to moglo i trebalo jer
svjetsko je stanovništvo zakočeno strahom te dopušta da mu se posljedice prepriječe
na putu. Ovaj svijet bit će onakav kakav treba biti kada ljudi stave ono što je ispravno
iznad svega ostalog, uključujući i posljedice kojih se boje zbog takvog postupanja.
Imat ćemo slobodu, mir i pravdu kada „Što time dobivam ja, ja, pa ja?” postane
„Što je pravedno/ispravno?”. Je li pravedno da nekolicina zlonamjernih i duboko
poremećenih i bolesnih ljudi nameće svoju volju svijetu? Nije. Pa je li ispravno
sjediti skrštenih ruku i dopuštati im da to čine? Nije. Je li ispravno znati barem
u grubim crtama ono što se događa i svejedno ništa ne poduzimati? Nije. Što je,
dakle, ‘ispravno’ učiniti? To bismo se svi mi trebali zapitati, no takvo pitanje
zahtijeva konkretan odgovor, a ne okolišanje ili kognitivnu disonancu kojom bismo
opravdali svoje postupanje ili nepostupanje. Vremena za oklijevanje jednostavno
nema. Puška je nabijena, a plan globalnog fašizma ubrzano se ostvaruje. Dok ovo
pišem orkestrira se uspostava središnje svjetske banke, a opravdanje se pronalazi
u umjetno izazvanom problemu - krahu banaka. Na scenu stupa svjetska vojska,
svjetska okupacijska sila, dok slobode svakim danom ubrzano nestaju. Jasno je, na
temelju rastuće zabrinutosti među mnogih bivšim skepticima, da orvelovska država
sada infiltrira sve pore današnjeg društva. Koliko ćemo, dakle, dugo čekati na „heroja
dok ne svane dan”? Dok neka nova vladina objava ne učvrsti njihovu kontrolu nad
nama? Dok ne dođe kalendarski mjesec sa slovom ‘r’ u svom nazivu? Dok sve što su
naumili ne provedu? Kada ćemo stupiti u akciju? Kada??

Kako bi bilo da to bude... SADA?

Od onoga dana 1990. godine kada sam pokucao na vrata već spomenute
vidovnjakinje prošao sam vrlo dugačak put. To je bilo nevjerojatno putovanje
tijekom kojeg sam redefinirao svijet i samog sebe. Osobnost zvana „David Icke”
moje je sredstvo pomoću kojeg postojim u ovoj stvarnosti i proživljavam njezine
privide. Ja, pravi ja, nije čovjek koji je bio profesionalni nogometaš, televizijski
spiker, glasnogovornik Zelene stranke i figura kojoj se izrugivalo i staro i mlado. On
je moje iskustvo, moje vozilo; nije ono tko ja jesam. Ono što ja jesam Beskrajna je
svijest koja nema tijela i nema oblika, ona jednostavno jest. Ja sam Sve Što Jest, što je
bilo i što će ikad biti, baš kao i vi. Ja više ne živim u laži, pretvarajući se da sam tip iz