Page 786 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava

Ustanak 739

načela pravednosti koji se neće pokoravati onom što je nepošteno, nepravedno ili što
kani zatrti njihovu slobodu i slobodu drugih ljudi. Ovakvim pristupom ne odbijamo
se pokoravati u duhu netrpeljivosti, gnjeva ili nasilja već s ljubavlju, radošću i
smijehom - i nepokolebljivom odlučnošću da ne surađujemo s našim vlastitim
porobljavanjem. Trebamo masovno odbiti poziv u vojsku, posebno pokušaju li
uvesti vojnu obvezu; trebamo odbiti obvezu „društveno korisnog rada” za mlade
koji žele uvesti Obamini kontrolori (kao i britanska vlada i druge). I trebamo odbiti
pridružiti se ili prihvatiti legitimnost Obaminih planiranih civilnih sigurnosnih
snaga, što nije ništa drugo doli obmana kojom se narod tjera da nadzire narod u
korist elite. Moramo početi organizirati lokalne valute i programe razmjene roba
kako bismo mogli djelovati izvan sustava. Jedna od opcija su i masovni prosvjedi,
dokle god su mirni, ali oni trebaju biti dio kampanje nenasilne nesuradnje, a ne njeno
središte. Koliko je masovnih prosvjeda bilo tijekom godina diljem svijeta, a usprkos
tome sve je „isto k’o i lani”, bilo da se radi o ratu ili globalizaciji. Trebamo prestati
pozirati s transparentima, a potom odlaziti u kafić misleći da smo učinili ne znam
kakvu uzvišenu stvar. Moramo početi poduzimati ono što će doista ostaviti traga.
Prosvjedi trebaju imati za cilj nesuradnju, ali ne smijemo prihvatiti ni zakone koji
zabranjuju okupljanje. Trebamo izaći na ulice u velikom broju prosvjedujući protiv
takvih zakona; trebamo okružiti kuće ili stanove susjeda kada ih sudski ovršitelji
po nalogu banke dođu izbaciti na ulicu; a vladine i financijske ustanove trebamo
ispuniti masama ljudi kako bismo spriječili funkcioniranje sustava.
I sve to moramo raditi dobroćudno i posve mirno. Pokret ‘Shministim’ u Izraelu
izvrstan je primjer nesuradnje. Čine ga izraelski srednjoškolci (Shministim na
hebrejskom znači „učenici završnog razreda srednje škole”) koji su osuđivani na
kazne zatvora zato što su odbili služiti u vojsci koja okupira palestinske teritorije i
ubija nevine u Gazi i drugdje. Nevjerojatni su to mladi ljudi koji mogu posramiti sve
one diljem svijeta koji se služe pitanjem „Ali, što da radim?” kao opravdanjem da ne
poduzmu ništa. Jedna od njih, Omer Goldman, piše:

Prvi sam put poslana u zatvor 23. rujna, odrobijala sam 35 dana. Ja sam sretnica jer
sam, nakon dva boravka u zatvoru, puštena zbog zdravstvenih problema, no jedino
sam ja bila puštena zbog takvih stvari. Kada ovo budete čitali mnogi moji prijatelji
također će biti u zatvoru: provest će ondje tri tjedna, zatim će tjedan dana biti na
slobodi, pa će se opet vratiti u zatvor, i tako stalno iznova, sve dok ne napune 21
godinu. Razlog? Mi odbijamo poštivati vojnu obavezu izraelske vojske zbog okupacije
tuđih teritorija.

Uz vojsku sam, inače, odrasla. Moj otac je bio zamjenik ravnatelja Mossada, a ja sam
pratila kako moja sestra, koja je osam godina starija od mene, služi vojsku. Dok sam
bila mala i sama sam htjela biti vojnikinja. Vojska je bila toliko važan dio mog života
da sam ju jednostavno prihvaćala kao sastavni dio života moje obitelji.

Ranije ove godine otišla sam na jedan mirovni prosvjed u Palestinu. Uvijek su mi
govorili da je izraelska vojska tu da me štiti, ali tijekom prosvjeda izraelski vojnici