Page 780 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava
P. 780

Ustanak                                                                  733
            Davali  su  mi  tablete  od  kojih  sam  ludio.  Kada  me je  obuzimalo  ludilo  tukao  sam
            ljude  po  glavi  i  udarao  sve  dok  ne  bi  prokrvarili.  Kada  bi ludilo popustilo  osjećao
            sam veliku krivnju. Ako bih se sjećao osobe kojoj sam bio naudio odlazio bih do nje
            i ispričavao se za ono što sam učinio. Ako nisu prihvaćali moje isprike bilo mi je jako
            teško.

            Taylor je 1997. navodno „odnio pobjedu” na izborima, ali u roku od dvije godine
          izbio je novi građanski rat kada su ruralni „ratni vođe” sa sjevera pokrenuli žestoke
          akcije protiv Taylora pod nazivom „Ujedinjeni Liberijci za pomirenje i demokraciju"
          (LURD). Kao i uvijek, naziv nije odgovarao istini, a očito je i da im fali jedno slovo.1
          Ratni  vođe  su  željeli  dio  Taylorova  plijena,  a  kad  je  on  to  odbio  muškarcima  i
          dječacima-vojnicima  iz  ‘LURD-a’  i  druge  frakcije  pod  nazivom  ‘MODEL’  (Pokret
          za demokraciju  u Liberiji)  naređeno je da siluju, ubijaju  i pljačkaju kud god pošli.
          Kćeri su silovane pred očima roditelja; muževima su odrubljivane glave pred očima
          njihovih žena i djece. Dotad su ubojice postali toliko neosjetljivi na tuđu patnju da
          pojmovi poput ‘suosjećanja, ‘empatije’ čak i ‘limita’, nisu imali nikakva značenja za te
                                           ,
          psihopate. Ah, na scenu tada stupa Leymah Gbowee. Kada je rat dospio do glavnog
          grada Monrovije imala je samo 17 godina i tek je završila srednju školu, a od djeteta
          je  „postala  odrasla  u  roku  od  nekoliko  sati”.  Jednom  prilikom  njoj  i  njenoj  majci
          savjetovano  je  da  napuste  njihovu  crkvu  u  kojoj  se  bilo  sklonilo  2000  raseljenih
          osoba, a noć poslije pobijeno je više od njih 600. „Otišli smo samo dvije ulice dalje
          i  čuli ljude  kako vrište,  plaču,  preklinju  za pomoć...  bio je to  cjelonoćni  masakr.”,
          prisjeća se Leymah.  Kasnije, s trogodišnjim sinom  i dvogodišnjom kćeri morala je
          pobjeći iz svoga doma kako bi izbjegla borbe te je prolazila preko kontrolnih točaka
          koje  su  imbecilni ‘mačo’  muškarci ponekad  ukrašavali  „friškom  mladom  glavom”.
          Kako sama kaže: „Gnjev, bol i trauma bili su toliki da nisu mogli nestati za godinu ili
          mjesec dana. Jednostavno sam osjećala da nešto u vezi toga moram poduzeti.”
             I poduzela je. Gbowee je sanjala da mora okupiti žene i da zajedno moraju moliti
          za mir.  Ona i još jedna žena po  imenu  Comfort Freeman okupile su 2002.  godine
          desetke  žena  u  odlučnoj  namjeri  da  zaustave  rat.  Svoj  pokret  su  nazvale  „Žene  u
          mreži  izgradnje  mira”  (WIPNET).  Počele  su  mirno  prosvjedovati  tamo  gdje  su
          despot Charles Taylor i njegova povorka automobila trebali proći te su organizirale
          demonstracije s pasivnim otporom, protestne povorke, blokade i bdijenja za mir. U
          jednom od njihovih priopćenja stoji:

             Dosad  smo šutjele, ali  nakon što smo  ubijane, silovane, dehumanizirane  i  zaražene
             bolestima,  a  gledajući  propast  naše  djece  i  obitelji,  rat  nas  je  naučio  da  budućnost
             leži u tome da nasilju kažemo NE, a m iru DA!  Mi nećemo odustati, čekat ćemo da
             nastupi mir.






          1 Autor se poigrava mogućom varijantom skraćenice LURD, aludirajući na engleski pridjev lurid,  čije je
                             ,
          značenje ‘grozan’, ‘sablastan’ ‘mračan’ itd.; op. prev.
   775   776   777   778   779   780   781   782   783   784   785