Page 779 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava

Ljudski rode, ustani... ovaj lav više ne spava

10 do 15 godina zasigurno stupiti u
izravan kontakt s izvanzemaljcima”.
Osobno mislim da će to biti i ranije.

Što možemo učiniti?
Nedavno sam gledao dokumentarac
pod naslovom Vratimo vraga
molitvom u pakao (engl. Pray the Devil
Back to Hell). Govori o liberijskim
ženama u zapadnoj Africi i o tome
kako su okončale krvav i strašan rat
mirnim prosvjedima i nesuradnjom s
vlastima.
To je simbol onoga što svi mi
možemo - i moramo - učiniti lokalno
i globalno želimo li spriječiti „rep da
maše psom”, odnosno da manjina
vlada većinom. Ako su se te žene
mogle suočiti s naizgled beznadnom
situacijom i nadvladati je, tada se
i mi možemo uhvatiti ukoštac sa
Slika 319: Vibracije istine otkrivaju sve što je stajalo
svjetskom zavjerom. Za Boga miloga,
skriveno iza vela obmane.
ima nas više od sedam milijardi!
Charles Taylor, tadašnji vođa Liberije,
bio je arhetipski afrički despot, opijen moći a, kao i obično, kad je pokušavao
opravdati svoja bezbožna djela, usta su mu bila puna ‘Boga. Ne iznenađuje stoga
što je tiranin Taylor navodno imao tijesne poslovne veze s američkim televizijskim
‘evangelistom’ Patom Robertsonom koji je, čini se, razvio pravu ovisnost prema
afričkim diktatorima. Nakon proglašenja ‘nezavisnosti’ Liberije liberijske su vlasti,
s prolaskom desetljeća, postajale sve nasilnije, a Taylor je bio jedan u dugom nizu
korumpiranih demagoga koji je vodio ljude sve dublje u neumitno siromaštvo
istovremeno zgrćući za sebe ogromno bogatstvo. Charlesa Taylora, baptističkog
laičkog propovjednika školovanog u Americi, potjerao je iz zemlje jedan drugi agent
opačina po imenu Samuel K. Doe koji je preuzeo vlast poslije krvavog puča. Ali
Taylor se vratio 1989. i zadobio podršku za pokretanje protuudara. Tako je otpočeo
strašan građanski rat između suparničkih etničkih frakcija, a uzimati oružje i boriti
se morala su čak i djeca u dobi od osam godina. Doe je mučen do smrti, a zemlju su
preplavila silovanja i ubojstva. Nasilje se nastavljalo, uz rijetke predahe za „mirovne
pregovore”, nakon kojih bi opet buknulo. Godine 1997. bilo je već 200.000 mrtvih,
oko milijun ljudi moralo je napustiti svoje domove, a još 700.000 izbjeglica prešlo je
granicu i potražilo spas u susjednim državama. Stanovništvo su terorizirala djeca-
vojnici koji su se pretvorili u čudovišta, ali, i oni su sami, na koncu, bili žrtve. Jedan
trinaestogodišnji ‘vojnik’ kasnije je rekao: