Page 56 - Smrt u Dubrovniku
P. 56
Te noći oslobođenja stojimo u gužvi ispred crkve
sv. Vlaha, mama i ja. Nikada nisam osjetio takvu
atmosferu. U krugu oko Orlanda stupaju neki veliki,
ogromni ljudi u robi kakvu također nikada ranije nisam
vidio. Kreće pjesma, glas kolovođe toliko je oštar da
reže zrak, atmosferu, zvonik na Stradunu napola. U
tom ludilu jedan od džinova skače u kolo, na sebi ima
raskopčanu sivo-zelenu košulju iz koje mu vire tamne
dlake. Kolo se širi, noge u teškim cipelama stupaju
i mama me povlači u sigurno. U pretapanju slika
uzavrelih, ludilom i pobjedom opijenih lica mušaraca
vidim i razdragana ženska lica, neka ozarena bahatim
zadovoljstvom, druga napeta od smijeha i pjesme. Ali
uglavnom vidim gužvu, noge, donje dijelove kaputa...
Atmosfera je elektrizirana mješavinom slavlja i straha.
Milan Milišić
56
