Page 40 - Smrt u Dubrovniku

KAD JE BOG STVARAO DUBROVNIK Milan Milišić

Bit će da je bilo pred neke feste Hoće li ubrzo kakva Indija bit otkrivena
Svetice su svu noć krojile veste Hoće li znanstvenici izumiti način
I mnoga se svojijem milosrđem hvastala Da se zlato pravi od drugih kovina
Dok bi vestu progastala – A ispod tavolina
A sitni sveci, stvorenja bradata Već su trljali ruke –
Igrali su krišom na karata
Iza tankih vrata – Bog ih je pustio da se rječetaju
A tek anđelčići I doslušao je sve njihove ponude
S tobocima, i stijelicama Dobro zauljene kukanjem
Nestašniji no seljančice s poculicama – Ali kad su mu počeli davati savjete
Dobrom Bogu ne dadoše spat Kad su počeli potezati norme od Rima
Pa se on kalao jedan kat – I Aleksandrije
Bog je brzo platio kapućin
Predrazviđe. I rekao a-dio.
Ptičji glasovi.
Miris pitospora.
U škrapama
Mlaki prikrajci jutarnjeg mora
A pred očima otoci se razigrali
Kao jato delfina ↓ Jovan Običan

Bogu se polako raspoloženje vraćalo
U ovo jutro pitko, zlaćano…

Ispod Srđa se, neki Slovinac, ne znajući za novice
Krivio: Mijenjam po ovceeee!
S hridi mu, Laužanin
Čija žena ovčetinu voli:
Da će mu dat pet ukjata
I soklin soli –

Bog je dogovorom njihovim more potaraco.
Tada je sam prošetao svijetlom Placom.
Bio je odjeven ko došljak iz Italije –
“To vam je slavan meštar”, već se govorilo
“Dajte mu kamen i vodu – to mu je dosta!”
“Para se da i ne zna pravu cijenu posla…”

Bog je s odobravanjem klimnuo Župkama
Koje su donijele prvu zelen u Grad
I fermao se ispred Gradske
Da popije kapućin.

Ubrzo su stigli vijećnici
Da hvale njegovo znanje i glas koji ga prati
Rekli su da će mu oni kapućin platiti
Pitali su ga što ima novoga u svijetu