Page 70 - Rudolf Štajner - Teozofija

dolaze "iznutra", već u onome što "izvana" zahvaća
u njegov život i oblikuje ga. U tome što "mu se do­
gađa" prepoznat će vlastito Ja. Predamo li se takvoj
spoznaji otvoreno, potreban je još samo jedan sljedeći
korak u istinski intimnom promatranju života da
bismo u onom što nekoga snalazi zbog određenih
sudbinskih doživljaja vidjeli nešto čime je Ja za­
hvaćeno izvana, isto kao što sjećanje djeluje iznutra
da bi neki protekli doživljaj ponovno zasjao. Čovjek
se tako može osposobiti da u sudbinskom doživljaju
opaža kako neko ranije djelo duše vodi prema Ja,
kao što u sjećanju raniji doživljaj vodi predodžbi
ako za to postoji vanjski poticaj. Govorili smo ranije
o "mogućoj" predodžbi da posljedice djela mogu
ponovno snaći ljudsku dušu. To je, međutim, potpuno
isključeno za određene posljedice unutar pojedina­
čnoga zemaljskog života jer je ovaj zemaljski život
bio uređen za izvršenje toga djela. Doživljaj je u
izvršavanju. Određena posljedica jednog čina isto
tako ne može snaći dušu kao što se ni čovjek ne
može sjetiti doživljaja koji još proživljava. Ovdje
se može raditi samo o doživljavanju posljedica djela
koje "Ja" ne pogađaju s predispozicijama što ih ima
u zemaljskom životu u kojem izvršava djelo. Pogled
se može usmjeriti samo na posljedice čina iz drugih
zemaljskih života. Čim osjetimo da je ono što nekoga
prividno "pogađa" kao sudbinski doživljaj povezano
s Ja, kao s nečim što "iz nutrine" tog Ja samo se­
be gradi — možemo samo misliti da se u takvom
sudbinskom doživljaju radi o posljedicama čina iz
ranijih zemaljskih života. Vidljivo je kako pretpo­
stavci, paradoksalnoj običnoj svijesti, da su sudbinski
doživljaji jednoga života na Zemlji povezani s dje­
lima prethodnih zemaljskih života, vodi intimno,