Tadašnje crnogorske
vlasti su od 1989, bile lojalan saveznik Slobodana
Miloševića u njegovom nastojanju da SFR Jugoslaviju, šta god
da od nje ostane, transformiše u nacionalnu državu (veliku
Srbiju) svih Srba i onih koji su to trebali da postanu –
Bošnjaka, Makedonaca, Crnogoraca…Politička poslušnost
potvrđena je na terenu kada je, u jesen 1991, Crna Gora
krenula na Konavle i Dubrovnik, u Rat za mir.
Pljačkaški pohod i
opsada Dubrovnika trajali su od oktobra 1991. do maja 1992.
Poginulo je 116 civila, 194 hrvatska branitelja i 165
pripadnika JNA iz Crne Gore, uz 14 nestalih sa jedne i 13 sa
druge strane. Iz svojih domova protjerano je 33.000 civila i
uništeno više od 2.000 stambenih objekata. Pljačkano je sve:
od tranzistora i televizora, preko stoke, do umjetnina,
vozila, plovila, hotelskog inventara i opreme sa aerodrome
Ćilipi. Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju u Hagu osudio
je, zbog počinjenih ratnih zločina tokom opsade Dubrovnika,
generala Pavla Strugara (osam godina zatvora) i viceadmirala
Miodraga Jokića (sedam godina). Admiral Milan Zec oslobođen
je optužbi.