Na blagdan svetoga Nikole 06. prosinca 1991. godine izvršen
je napad koji će ostati upamćen kao najžešće razaranje stare
gradske jezgre Dubrovnika koja je pod zaštitom UNESCO-a, u
povijesti. Napad na sve crte obrane, koji je započeo u 05:50
sati, trajao je cijeli dan, a najžešći napadi i granatiranja
bili su usmjereni na utvrdu Imperial, naselja Sustjepan i
Nuncijatu i na hotel Belvedere. Iako brojčano oko 20 puta
slabiji, branitelji utvrde, kojih je toga dana na položaju
bilo tridesetak nasuprot daleko bolje naoružanih pripadnika
JNA i četnika dragovoljaca te potpore od oko 700
neprijateljskih vojnika tenkovskih, topničkih i raznih
drugih postrojbi, u bliskim su borbama tijekom bitke za Srđ
uspjeli odbiti sve napade. Nakon cjelodnevne borbe za
utvrdu, po kojoj je u jednom trenutku zapucalo i topništvo
obrane, jer su se četnici uspjeli popeti na utvrdu u kojoj
su bili branitelji, negdje u poslijepodnevnim satima napad
neprijatelja je uz njihove velike gubitke odbijen. Samo na
Stari Grad palo je preko 2.000 granata, iako su gradske
zidine i ostali spomenici nulte kategorije bili propisno
obilježeni bijelim barjacima UNESCO-a.
Neprijateljska ratna mornarica je napadala hotele s
izbjeglicama na način da je brodovima prilazila obali Lapada
i mitraljirala hotele u kojima su bili smješteni izbjeglice
iz Konavala. Evidentni su napadi JRM na hotel Belvedere, JRM
je patrolirala cijelim područjem oko Grada po Koločepskom
kanalu do Slanoga i pucala na sve ciljeve koji su se kretali
cestom. Prilikom gašenja požara u hotelu Libertas, koji je
bio pretrpan izbjeglicama, poginula su trojica vatrogasaca.
Poginulo je četrnaest civila, a 52 ih je bilo ranjeno.
Poginulo je i pet branitelja, od čega četvorica u Sustjepanu
koji je cijeli dan bio pod udarom topništva i pješaštva JNA.
Taj je dan označio prekretnicu u ratu oko Dubrovnika. Moral
branitelja je značajno porastao, a neprijatelj je shvatio da
osvajanje Dubrovnika neće ići onako lako kako je zamislio.
Tog najtežeg dana 06. prosinca 1991. godine Dubrovnik su na
prvim crtama obrane branila i obranila točno 163 branitelja,
po čemu će dubrovačka 163. brigada HV kasnije dobiti svoju
oznaku 163.
