dok pitasmo se
čijim bismo imenom –
djelom
mogli izmjeriti
našu udaljenost od Gospoda
sve što učinismo
uglavnom
bješe lako dokazivo
da je zbog sopstvenog zadovoljstva
zato
naša tuga
nadvladavaše sreću
sve drugo je iluzija
iz koje sebičnost
crpi snagu
za život
jedino nas riječi
mogu pomiriti
s Gospodom
(u radostima čitanja
mogu uživati svi)
naše postojanje
u dva svijeta
učiniti jednako smislenim –
izusti jedan od prvih pjesnika
O tome će se govoriti
1.
čovjek posmatra rijeku
srećan jer Bog mu podari oči
čovjek čuje muziku duše
srećan jer Bog mu podari um
čovjek okrenut ka ženi
srećan jer Bog mu podari ljubav
2.
čovjek posmatra rijeku
ali u njoj vidi
i tok svoje prolaznosti
čovjek za tren bješe srećan
čovjek čuje muziku duše
ali zna da je duša beskraj
bez konačnog odgovora
čovjek za tren bješe srećan
čovjek okrenut ka ženi
ali zna (i kada ne bi nosila tajnu)
da je ljubav nepredvidiva
čovjek za tren bješe srećan
3.
i opet će čovjek
srećan biti
pronađe li riječ pravu
o tome će drugi govoriti
kad ga više ne bude – da je srećan zauvijek
jer ostavi trag a više ne osjeća svoju mudru glavu
_001.jpg)
